Cao Danijele! Evo da cujes nesto iz mog iskustva jer sam i ja imala slicnu povredu kao i tvoja sestra,malo blazu. Ja sam imala kompresivnu frakturu l1 prsljena i isto su me lecili bez operacije. Ja sam nosila gips 2 meseca,zatim su mi stavili mider koji sam nosila jos 2 meseca. nakon toga pocinje se sa postepenim oslobadjanjem od midera sto znaci da ce prvo da ga skida po pola sata na dan,a zatim sve duze i duze dok ga na kraju potpuno ne odbaci. Tu krecu i vezbe za ledja i stomak koje u mnogome lice na vezbe koje i zdravi ljudi rade,znaci nista specijalno tesko.
Bitno je da pita lekare koji su je lecili sta od pokreta sme da radi za vreme nosenja gipsa. Znaci,nema savijanja u napred,iz kreveta se ustaje na stranu pa na gore,nema rotacije u boku. Sa miderom ce biti malo lakse jer ce moci da ga skida i da se okupa. Mnogo bolova koje ce da oseca bice normalna posledica nosenja gipsa,pa nek se ne plasi. mislim da je potrebno striktno postovati sta je receno,ja sam cak mozda i preterivala ,ali bitno je da posledica bude sto manje. Meni nije bila ugrozena mozdina,nisam imala ni suzenje kanala. Moj doktor mi je rekao da do potpune fizicke aktivnosti ce morati proci godinu i po dana. Nakon 6 meseci dozvoljeno je plivanje i to jako prija i pomaze,iz sopstvenog iskustva govorim. Vezbe ce biti te koje ce vracati telo u normalu,ali sve u svoje vreme.
Bitno je da ona shvati da cak i kad bude skidala mider i kad ga se bude oslobadjala tokom petog i sestog meseca,nece bas biti kao da ga nikad nije nosila. Misici ce biti slabi i verovatno ce boleti kad budu poceli samostalno da drze trup,jer ce sve vreme gips i mider obavljati te uloge. mnogi bolovi ce biti normalni,pa nek se ne uplasi mnogo,kao ja,svaki put kad je nesto zaboli. Mene boli cak i sad ,godinu dana od povrede i moram redovno da vezbam.
Najbitnije je da je ona ostala pokretna i da je sve proslo ok,izbegla je operaciju i to je bitno,jer laicki mislim da se operisani ljudi oporavljaju duze od nas koji se prirodnim putem lecimo.
Ja bih ti savetovala da nadjete neko lekara privatno u koga imate poverenja i da se savetujete sa njim,sto sam i ja uradila. Jer,iako dobri,lekari u drzavnim ustanovama jednostavno nemaju vremena,tako da ostanete bez validnog objasnjenja sto je jako vazno za nekog sa tako teskom povredom.
Ako te jos nesto zanima slobodno me pitaj,pomoci cu koliko mogu,iz sopstvenog neprijatnog iskustva sa ovom povredom. Ivana
|