Prijava na doktor.rs mailing listu
Pratite nas redovno putem newslettera.

Sva vremena su u UTC + 2 sata




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 1189 Posta ] 
Idi na stranicu   1, 2, 3, 4, 5 ... 80  Sledeća
Autor Poruka
 Tema posta: COPY/PASTE SVAŠTARA
PostPoslato: Uto Okt 07, 2008 11:23 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
Postovi: 2917
Ideja za ovu temu proistekla je iz nedavne, bezazlene, prepirke, oko toga ko je "kompetentan" a ko "nekompententan" da daje savete u vezi ishrane, bolesti, vežbanja , ko umesto odgovora iz ličnog iskustva radije koristi copy/paste ....
Ja nisam KOMPENTENTNA da odgovorim na mnoga od postavljenih pitanja , uvažavam svačije mišljenje i dobru nameru da makar i putem "copy/paste" tekstova KOMPETENTNIH ljudi pomogne mnogima u pronalaženju odgovora za probleme koji ih muče.
Na ovoj temi možete SLOBODNO, bez bojazni da će vas neko prozvati što koristite copy/paste, postavljati sve zanimljivosti u vezi ishrane, bolesti, vežbanja na koje "slučajno" ili "namerno" naletite.
Ako ste zainteresovani da zajedno napravimo BUKVAR zdravlja uključite se i počnite od slova "A"


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Uto Okt 07, 2008 11:27 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
Postovi: 2917
ANEMIJA

Anemija prouzrokovana nedostatkom gvožda cesto se javlja kod dece, tinejdzerki, žena sa intenzivnim menstroalnim krvarenjima i starih ljudi. Ljudima koji pate od anemije preporucuje se ishrana namirnicama bogatim gvoždjem, pored suplemenata gvožda koje prepisuje lekar.

Na apsorpciju gvožda iz namirnica uticu mnogi faktori. Njegoa apsorpcija pre svega zavisi od forme gvožda koja se nalazi u naminicama, pa se tako gvožde koje se nalazi u namirnicama životinjskog porekla mnogo bolje adsorbuje od formi gvožda koje se nalaze u povrcu.

Namirnice u kojima ima najviše gvožda životinjskog porekla su: svinjska, pileca, goveda dzigeica, ostrige. Namirnice koje nisu životinjskog porekla a sadrže velike kolicine apsortivnog gvožda su : žitne cerealije, kuvani pasulj i grašak, socivo, semenke bundeve.

Nešto slabiji ali dobar izvor gvožda su: govedina, curetina, škampi, sardine, peceni krompir zajedno sa ljuskom, konzervisane špargle.

Trudnice ne bi trebalo da previše cesto jedu dzigeicu jer ona sadrži dosta vitamina A koji može da škodi bebi.

Apsorpcija gvožda iz namirnica koje nisu životinjskog porekla se poboljšava ako se u istom obroku kombinuju sa namirnice bogate gvoždem životinjskog sa onim biljnog porekla.

Postoje namirnice koje poboljšavaju apsorpciju gvožda kao i one koje zaustavljaju ili otežavaju apsorpciju. Treba izbegavati unos namirnica koje otežavaju apsorpciju gvožda u istom obroku.

Namirnice koje predstavljaju inhibitore apsorpcije gvožda iz drugih namirnica su : spanac, crveno vino, kafa, caj, blitva, raven, mekinje, soja i proizvodi od soje.

Namirnice koje u kombinaciji sa namirnicama koje su bogate gvoždem poboljšavaju apsorpciju gvožda su : citrusi (pomorandza, limun, grjpfrut), jagode, brokuli, paradajz, paradajz sok, krompir, zelene i crvene paprike, belo vino.

Unošenje 100mg vitamina C uz obroke može 100% povecati apsorpciju gvoždja.Ukoliko uz ili posle obroka unesete caj ili kafu, smanjujete apsorpciju gvožda od 50 do 100%.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Uto Okt 07, 2008 11:31 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
Postovi: 2917
Ishrana u slučaju anemije

Koje su posledice anemije?

S obzirom da su trudnoća i period nakon porođaja jedni od, slobodno mogu reći, najosetljivijih perioda za vaš organizam anemija (kao i ostale komplikacije) ima brojne posledice po vaše zdravlje, a i zdravlje vašeg deteta:

- Uzrokuje zastoj u razvoju ploda;

- Povećava rizik od prevremenog porođaja ili rađanja deteta male telesne težine;

- Slabo je snabdevanje ploda kiseonikom (kao posledica nedostatka hemoglobina);

- Povećana je mogućnost razvoja infekcija nakon porođaja;

- Postoji mogućnost da novorođenče nasledi anemiju;

- Kao posledica anemije u toku trudnoće i slabog snabdevanja ploda gvožđem, smanjeni su depoi gvožda u organizmu novorođenčeta (izuzetno neophodan mineral u prvih šest meseci života);



Kako mogu prepoznati anemiju?

Ukoliko primetite da:

- Se otežano krećete, teško dišete i nedostaje vam vazduha;

- Stalno ste umorni;

- Prisutna je slabost i bledilo;

- Često imate nesvestice, ubrzan ili nepravilan rad srca;

- Muči vas glavobolja;

- Zaboravni ste;

- Mučnine ili bol u području abdomena „ne daju vam mira“;....

Možete posumnjati da ste anemični.

Međutim, veoma teško ćete sami oceniti da li ste anemični pošto je većina navedenih simptoma normalna u određenim razdobljima trudnoće i perioda nakon porođaja. Stoga se obratite lekaru kako bi sa sigurnošću potvrdili ili demantovali vaše pretpostavke.


Da li ishranom mogu da izlečim anemiju?

Pošto anemiji veoma pogoduje loše izbalansirana ishrana sa smanjenim sadržajem gvožđa, folne kiseline i vitamina B kompleksa, promena načina ishrane uz dodatak odgovarajućih preparata vitamina i minerala, bitno možete doprineti izlečenju anemije (poboljšati krvnu sliku). Pravilno planirana i kombinovana ishrana (sa namirnicama i biljnog i životinjskog porekla) koja zadovoljava vaše povećane potrebe organizma može i bitno sprečiti razvoj deficitarnih poremećaja (kao što je anemija). Neophodno je da:

- Vodite računa o unosu gvožđa-jedite što više crvenoga mesa (npr govedina), mahunarki, obogaćenih žitarica (pahuljice), tamno zelenog povrća (spanać, brokula, grašak, pasulj), jaja, integralnog pirinča, obogaćene testenine, tofu sira, suvog voća (suvih šljiva, grožđa ili kajsija), svežeg soka od višanja, borovnice, cvekle...

Sadržaj gvožđa u pojedinim namirnicama videćete u sledećoj tabeli:

Namirnica Sadržaj gvožđa (u mg) u 100 g namirnice
Kravlje mleko (1,8 % ml masti) 0.1
Svež kravlji sir (3 % ml masti) 0.3
Goveđe meso 2.3
Svinjska jetra 21.0
Pileće meso 0.7
Ćureće meso 4.0
Sardela 1.8
Ostrige 7.0
Žumance 6.0
Beli pasulj 6.7
Soja u zrnu 8.4
Integralno brašno 4.0
Mekinje 12.9
Peršun (list) 10.0
Spanać 3.0
Suvo grožđe 1.6
Suve smokve 4.2
Kakao 15.0



- Jedite namirnice bogate folnom kiselinom: pšenične klice, pasulj, kikiriki, pečurke, brokule, ...

- Ne zanemarujte ni upotrebu namirnica bogatih vitaminom C: limun, pomoranđa, sveže povrće (u vidu salate)-bitno pomaže u apsorbciji gvožđa;

- Prema preporuci vašeg lekara, redovno uzimajte preparate vitamina i mineralna;



Kako bi što bolje iskoristili uneto gvožđe savetujem vam da se upoznate sa sledećim činjenicama:



- Gvožđe iz namirnica biljnog porekla sadrži tzv. neorgansko gvožđe koje se slabije apsorbuje u odnosu na gvožđe iz namirnica životinjskog porekla (sadrži tzv. organsko gvožđe). Upravo zbog toga je veoma bitno da vodite računa o pravilnoj kombinaciji namirnica životinjskog porekla (pogledajte tekst o kombinaciji namirnica).

- Uz namirnice bogate gvožđem i preparate navedenog minerala, koristite obavezno i namirnice sa visokim sadržajem vitamina C (citrusno voće i sokovi od ovog voća, peršun, ...) -omogućava lakšu apsorpciju gvožđa;

Ukoliko koristite preparate gvožđa bitno je da ih:

- Uzimate sa hranom da biste sprečili moguće mučnine;

- Ne koristite ih zajedno sa mlekom (kalcijum iz mleka smanjuje apsorpciju gvožđa);

- Uz preparate gvožđa uzimajte i namirnice bogate folnom kiselinom (tamnozeleno lisnato povrće, pasulj, grašak, sočivo, mekinje, pomoranđa, pšenica, orasi,...) i vitamina B12 (riba, plodovi mora, žumance, mleko i fermentisani sirevi...);

- Izbegavajte kofein, tj. kafu i čajeve-otežavaju apsorpciju gvožđa;


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Uto Okt 07, 2008 11:34 pm 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Pet Jan 11, 2008 9:09 pm
Postovi: 3467
Anorexia nervosa ili anoreksija

je težak gubitak apetita čiji su razlozi emocionalne prirode. Anorexia nervosa je poremećaj jedenja u središtu kojeg se nalazi preplavljujući strah od debljanja. Anoreksija ne nastaje zbog gubitka apetita već je riječ o borbi protiv gladi zbog stalno prisutnog i potpuno nerazumnog straha od debljanja koji ne popušta ni onda kad je mršavost dostigla takve razmjere da je ugrožen život bolesnika/ce. Iako je u središtu bolesti hrana, anoreksija je bolest uma. Često započinje relativno prirodnom željom za gubitkom nekoliko kilograma. No budući da dijete samo privremeno ublažavaju psihološke probleme koji se nalaze u pozadini, bez njih uskoro nemogući unos hrane se postupno svodi na najmanju moguću mjeru čime gube od 15 do 60% normalne tjelesne težine sve dok se jelo posve ne ukine. Oboljela osoba postaje opsjednuta slikom svog tijela i često doživljava sebe debelom iako je istina suprotna. Paradoks je da ona od priprave i konzumiranja hrane pravi obred. Oko polovice svih anoreksičara u nekom trenutku počne patiti od bulimije. Anoreksičari obično dolaze iz obitelji koje imaju visoke zahtjeve glede njihovih dostignuća i često traže savršenstvo , služeći se prisilom u mnogim vidovima života, osobito školi. Poricanje često prati njihovu izrazitu usredotočenost na to da ostanu mršavi; anoreksičari u pravilu naće htjeti priznati da nešto nije u redu, pa na izraze zabrinutosti drugih reagiraju ljutito ili obrambeno.

Dok neka istraživanja ukazuju na to da geni mogu donekle predodrediti anoreksiju, većina istraživača vjeruje da su ključni psihološki čimbenici. Anoreksičari imaju nisku razinu samopoštovanja i osjećaju se nedostojnima ljubavi. U adolestenciji takve osjećaje mogu pogoršati hormoni|hormonalne promjene, kulturološke poruke koje veličaju mršavost te pritisci ili napetost unutar obitelji. Krajnost gladovanja može biti način na koji anoreksičar pokušava upravljati svojim životom - ne samo oblikujući svoj izgled nego i osporavajući sazrijevanje i svoj spolni razvoj.


Psihoterapija, redovito medicinsko praćenje i vođenje prehrane trebali bi biti dijelom svakog programa liječenja anoreksije. Liječenje anoreksije će se razlikovati , a ovisno o stadiju u kojem se prepozna i pacijentovoj spremnosti na suradnju. Hospitalizacija je obično nužna, ako je pacijent izgubio više od 25% svoje uobičajene tjelesne težine. U središtu liječenja se nalazi prvenstveno individualna psihoterapija kako bi se otkrili emocionalni problemi i teškoće međuljudskih odnosa koji se možda nalaze u pozadini bolesti. Obiteljska terapija je također vrlo važna , ako pacijent živi sa obitelji, a bihevioristička terapija može pomoći da promijeni štetne navike. Osim toga trebalo bi postaviti cilj u obliku točno određenog raspona težine, a važni su i prehrambena edukacija i medicinsko praćenje. Osim cinkovog sulfata često se propisuju i dodatne količine ostalih hranjivih tvari, sredstva za pojačavanje apetita, antidepresivi, kao i sredstva protiv tjeskobe.


Simptomi [uredi]
Znatan gubitak na težini
Strah od debljanja, čak i u omršavljelom stanju
Pretjerano držanje dijeta i vježbanje
Iskrivljena slika o tijelu
Abnormalna zaokupljenost hranom, poput zbrajanja kalorija ili opsjednutog proučavanja kuharica
Zatvor
Suha, žućkasta koža
Rast dlaka na licu i tijelu; gubitak dijela kose
Prestanak menstruacije
Potiskivanje spolne želje
Hladne ruke i stopala na uobičajenoj sobnoj temperaturi
Kronična nesanica; neobjašnjiv rast ili pad energije


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Uto Okt 07, 2008 11:44 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
Postovi: 2917
ANEMIJA

1. KAPI OD KOPRIVE, čaj od koprive
2. TAHEEBO ČAJ
3. GINKO ČAJ, GINKO KAPSULE I GINKO KAPI
4 .SUSAMOVE SEMENKE, TAHINI,PUTER,ULJE
5. ŠVEDSKA GRANČICA
6. ALOJA, ĐUS, KAPSULE
7. MED, PROPOLIS, MATIČNA MLEČ, MED PLUS...
8. OVAS, OVSENE PAHULJE, OVSENO MLEKO
9. JEČAM, RAŽ, KUKURUZ, PROSO,SOČIVO,HELJDA...
10. SOJA I SVI PROIZVODI OD SOJE
11. ZELENI ČAJ, KAPSULE ZELENOG ČAJA
12 KUPINOVO VINO, ČAJ OD KUPINE
13. EHINACEA
14. OMEGA 3 (orah, sva hladno ceđena ulja,riblje ulje)
15. BELI LUK kapi, kapsule
16. ČAJ OD KORENA ČIČKA, CIKORIJA, INKA napitak
17. CVEKLA
18. FEROLADA, KAKAO, čokolada za kuvanje
19. ŠUMEĆE TABLETE GVOŽĐA,BALANS CEDEVITA
20. ALGE, SPIRULINA (fito splat)
21. KOMBUHA


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Uto Okt 07, 2008 11:49 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Apr 01, 2008 6:10 pm
Postovi: 2010
Lokacija: tu u vashoj blizini
Alergije na hranu - veliki problem za gurmane i hedoniste
Ne prija svima sve što je na trpezi
Alergije su najčešće na kravlje mleko, jaja, ribu, rakove i školjke, žitarice, kikiriki, orahe, lešnike i jagode
Leto je idealno za razne kombinacije sa hranom. Puno voća i povrća mora da se nađe na trpezi, ali i ostalih namirnica, bez kojih jedan dobar ručak ne može da se zamisli. No, ne prijaju svima sve namirnice. Mnogi moraju da se odreknu voća, povrća, mesa ili žitarica jer ih u njihovom uživanju sprečava - alergija.

- Neželjene reakcije na hranu mogu se podeliti u dve osnovne grupe: toksične i netoksične reakcije. Toksične reakcije javljaju kod svakog ko pojede određenu količinu hrane zaražene bakterijama ili toksinima. Netoksične reakcije javljaju se kod preosetljivih osoba, a mogu biti alergijske (imunološki mehanizmi) i nealergijske (reakcije nepodnošenja) koje nisu uzrokovane imunološkim mehanizmima - kaže doktor Stojan Samardžić.

Alergijske reakcije na hranu su veoma raznolike. Mogu prouzrokovati reakcije opasne po život (anafilaktiči šok), ili zahvatiti jedan ili više organskih sastava. Najčešće se javljaju kožne reakcije (urtikarija, angioedem, atopijski dermatitis). Neretko se alergija na hranu manifestuje samo tzv. oralnim alergijskim sindromom, odnosno osećajem pečenja ili svrabeža jezika, otokom jezika, nepca ili ždrela. Zahvaćenost disajnih organa može da se vidi kroz simptome astme i alergijskog rinitisa. Simptomi alergije na hranu u organima za varenje su grčevi, mučnina, povraćanje i dijareja.

- Alergijske reakcije na hranu mogu da se pojave u svakom životnom dobu. Najčešće su u prvim godinama života. U razvijenim zemljama Zapada navodi se da je učestalost tih reakcija kod dece od 8 do 28 odsto. Kod odraslih su znatno ređe: 1,4 - 1,8 odsto . Alergijske reakcije na hranu češće su kod dece koja imaju neku drugu alergijsku bolest (atopijski dermatitis) ili su te bolesti prisutne u porodici - smatra Samardžić.

Hrana je sastavljena od belančevina, šećera i masti. Najčešće alergene u hrani čine spojevi koji sadrže šećere i masnoće (glikoproteini). Tako se alergije javljaju na kravlje mleko, jaja, ribu, rakove i školjke, žitarice, soju, kikiriki, orahe, bademe, lešnike i jagode. Kod odraslih je oko 90 odsto alergijskih reakcija na hranu uzrokovano kikirikijem, orasima, ribom i školjkama, a kod dece jajima, mlekom, sojom i brašnom. Poznato je da se zbog unakrsne reaktivnosti, kod bolesnika koji su alergični na polen mogu javiti alergijske reakcije na hranu, i obrnuto. Kod onih alergičnih na polen breze česta je alergija na jabuku, sirov krompir, šargarepu, celer, grašak, kivi i sl.

Za dijagnozu alergijskih reakcija na hranu važni su podaci koje daje bolesnik.
Doktor Samardžić upozorava da bolesnici često uočavaju povezanost alergijskih simptoma i konzumiranja određene vrste hrane, i tada se njima preporučuje vođenje dnevnika prehrane i simptoma.

- Alergija na hranu se, kao i u drugim alergijskim bolestima, može dokazati kožnim testovima. Najvažniji test za dokaz alergije na hranu je provokacijski test. Bolesniku se, prema određenom protokolu, daju namirnice za koje se sumnja da su uzrok alergije te se prati mogući nastanak alergijskih simptoma.
Bolesnicima koji su alergični na određenu vrstu namirnica preporučuje se eliminatorska dijeta, tj. izbegavanje tih namirnica - završio je Samardžić.

Važno je bolesnike koji su imali sistemsku alergijsku reakciju (anafilaktički šok) naučiti merama strogog pridržavanja eliminatorske dijete. Važno je znati u kojim se namirnicama nalaze neke alergogeni sastojci kada to nije očito (jaja u testenini, puter od kikirikija u nekim industrijskim poslasticama).

_________________
nije srecan onaj ko ima shta zheli,
nego onaj koji ne zheli ono shto nema


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Uto Okt 07, 2008 11:52 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Apr 01, 2008 6:10 pm
Postovi: 2010
Lokacija: tu u vashoj blizini
Alergije na hranu - veliki problem za gurmane i hedoniste
Ne prija svima sve što je na trpezi
Alergije su najčešće na kravlje mleko, jaja, ribu, rakove i školjke, žitarice, kikiriki, orahe, lešnike i jagode
Leto je idealno za razne kombinacije sa hranom. Puno voća i povrća mora da se nađe na trpezi, ali i ostalih namirnica, bez kojih jedan dobar ručak ne može da se zamisli. No, ne prijaju svima sve namirnice. Mnogi moraju da se odreknu voća, povrća, mesa ili žitarica jer ih u njihovom uživanju sprečava - alergija.

- Neželjene reakcije na hranu mogu se podeliti u dve osnovne grupe: toksične i netoksične reakcije. Toksične reakcije javljaju kod svakog ko pojede određenu količinu hrane zaražene bakterijama ili toksinima. Netoksične reakcije javljaju se kod preosetljivih osoba, a mogu biti alergijske (imunološki mehanizmi) i nealergijske (reakcije nepodnošenja) koje nisu uzrokovane imunološkim mehanizmima - kaže doktor Stojan Samardžić.

Alergijske reakcije na hranu su veoma raznolike. Mogu prouzrokovati reakcije opasne po život (anafilaktiči šok), ili zahvatiti jedan ili više organskih sastava. Najčešće se javljaju kožne reakcije (urtikarija, angioedem, atopijski dermatitis). Neretko se alergija na hranu manifestuje samo tzv. oralnim alergijskim sindromom, odnosno osećajem pečenja ili svrabeža jezika, otokom jezika, nepca ili ždrela. Zahvaćenost disajnih organa može da se vidi kroz simptome astme i alergijskog rinitisa. Simptomi alergije na hranu u organima za varenje su grčevi, mučnina, povraćanje i dijareja.

- Alergijske reakcije na hranu mogu da se pojave u svakom životnom dobu. Najčešće su u prvim godinama života. U razvijenim zemljama Zapada navodi se da je učestalost tih reakcija kod dece od 8 do 28 odsto. Kod odraslih su znatno ređe: 1,4 - 1,8 odsto . Alergijske reakcije na hranu češće su kod dece koja imaju neku drugu alergijsku bolest (atopijski dermatitis) ili su te bolesti prisutne u porodici - smatra Samardžić.

Hrana je sastavljena od belančevina, šećera i masti. Najčešće alergene u hrani čine spojevi koji sadrže šećere i masnoće (glikoproteini). Tako se alergije javljaju na kravlje mleko, jaja, ribu, rakove i školjke, žitarice, soju, kikiriki, orahe, bademe, lešnike i jagode. Kod odraslih je oko 90 odsto alergijskih reakcija na hranu uzrokovano kikirikijem, orasima, ribom i školjkama, a kod dece jajima, mlekom, sojom i brašnom. Poznato je da se zbog unakrsne reaktivnosti, kod bolesnika koji su alergični na polen mogu javiti alergijske reakcije na hranu, i obrnuto. Kod onih alergičnih na polen breze česta je alergija na jabuku, sirov krompir, šargarepu, celer, grašak, kivi i sl.

Za dijagnozu alergijskih reakcija na hranu važni su podaci koje daje bolesnik.
Doktor Samardžić upozorava da bolesnici često uočavaju povezanost alergijskih simptoma i konzumiranja određene vrste hrane, i tada se njima preporučuje vođenje dnevnika prehrane i simptoma.

- Alergija na hranu se, kao i u drugim alergijskim bolestima, može dokazati kožnim testovima. Najvažniji test za dokaz alergije na hranu je provokacijski test. Bolesniku se, prema određenom protokolu, daju namirnice za koje se sumnja da su uzrok alergije te se prati mogući nastanak alergijskih simptoma.
Bolesnicima koji su alergični na određenu vrstu namirnica preporučuje se eliminatorska dijeta, tj. izbegavanje tih namirnica - završio je Samardžić.

Važno je bolesnike koji su imali sistemsku alergijsku reakciju (anafilaktički šok) naučiti merama strogog pridržavanja eliminatorske dijete. Važno je znati u kojim se namirnicama nalaze neke alergogeni sastojci kada to nije očito (jaja u testenini, puter od kikirikija u nekim industrijskim poslasticama).

_________________
nije srecan onaj ko ima shta zheli,
nego onaj koji ne zheli ono shto nema


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Uto Okt 07, 2008 11:57 pm 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Pet Jan 11, 2008 9:09 pm
Postovi: 3467
ARTROZA


Degenerativne promene zglobne hrskavice, koje zatim uzrokuju promene i na ostalim delovima zgloba (zglobna čaura, kost), a pre ili posle se karakterišu bolom i oštećenom funkcijom zgloba, nazivaju se arthrosis, osteoarthrosis ili osteoarthritis.


Učestalost
S obzirom na moderan način života, artroze danas predstavljaju veliki socio-medicinski problem, naročito u razvijenim zemljama.Epidemiološka istraživanja pokazala su da se u visoko razvijenim zemljama sveta u 50% osoba starijih od 40 godina na zglobovima mogu dokazati artrotske proene, ali su u toj dobi pretežno klinički bez simptoma.

Uzrok nastanka
Uprkos intenzivnim istraživanjima, uzrok nastanka degenerativnih bolesti zglobova još uvek je nedovoljno poznat. Proces starenja tkiva, mnogi spoljašnji faktori, poremećaji hormonske ravnoteže i nasledna predispozicija, predstavljaju faktore odgovorne za nastanak artroza. Zavisno od uzroka nastanka degenerativnih bolesti zglobova, razlikujemo primarne i sekundarne artroze. Kod primarnih artoza, uz normalno opterećenje, postoji “slabost” hrskavice nepoznatog porekla. Kod sekundarnih artroza, uz normalnu hrskavicu postoji preopterećenje, a može biti posledica povrede, urođene anomalije zglobova, metaboličkih i endokrinih bolesti, upala itd.

Klinička slika
Deformacija zglobova, krepitacije-čujnost pri pokretanju zgloba, osetljivost na palpaciju-bolna osetljivost područja stvaranja koštanih apozicija, nestabilnost zgloba–zbog čestih izliva u zglobnu šupljinu, uz smanjenu funkcijsku sposobnost zgloba. Artrotski proces može zahvatiti svaki zglob, ali pretežno su zahvaćeni nožni zglobovi (kuk, koleno, skočni) i zglobovi kičme jer su najopterećeniji. Najpre dolazi do razmekšanja i stanjenja zglobne hrskavice usled čega se sužava zglobni prostor. To uzrokuje reakciju okolne (subhondralne) kosti koja se zgušnjava (sklerozira), stvaraju se nove koštane nakupnine (osteofiti), a na kraju i popušta usled opterećenja pa nastaju koštane ciste tj. šupljine u kosti. Usled svih opisanih promena, javljaju se simptomi u vidu bola, smanjene pokretljivosti, smanjenog tonusa i propadanja okolne muskulature i dr. Simptomi bolesti napreduju s vremenom i intenzitetom degenerativnih promena. kontraktura zgloba, zadebljanja zgloba,

Dijagnoza
Osim na osnovu simptoma, bolest možemo dijagnostikovati i na temelju rendgenografije. Karakteristične radiološke promene na zahvaćenim zglobovima potvrđuju dijagnozu, ali valja napomenuti kako radiološke promene nisu uvek u korelaciji s kliničkim simptomima. U izuzetno retkim slučajevima u dijagnostici se možemo koristiti i drugim radiološkim pretragama (CT, NMR).

Lečenje
Nažalost, promene na hrskavicama i kostima su ireverzibilne (nepopravljive).Lečenje se sastoji u smanjenju bolnosti i mišićnog spazma, poboljšanju funkcije, sprečavanju kontraktura i osposobljavanju za aktivnosti dnevnog života. Lečenje može biti:


lekovima – antireumatici, antiflogistici, miotonolitici,
fizikalna terapija – hidroterapija (omogućava pokrete u zglobu sa smanjenim opterećenjem), kineziterapija (rasteretne vežbe i potom jačanje mišića stabilizatora zgloba) i elektroterapija (uglavnom analgetska)

hirurško lečenje (palijativni, kauzalni, artroplastike, artrodeze I eksperimentalni pokušaji zamene ili regeneracije hrskavice)


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Okt 08, 2008 12:01 am 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Apr 01, 2008 6:10 pm
Postovi: 2010
Lokacija: tu u vashoj blizini
ANGINA PEKTORIS I SRČANI INFARKT

HBO ima protektivan efekat na neke eksperimentalno izazvane koronarne ishemije. Produženo preživljavanje miokarda čiji su krvni sudovi namerno embolizovani ili podvezani registrovano je kod životinja koje su u trenutku eksperimenta bile podvrgnute HBO. Potvrđeno je da kiseonik ublažava bol kod infarkta miokarda i povećava pritisak kiseonika na periferiji infarktne zone. Pošto je koronarna okluzija u osnovi defekt tkivne oksigenacije, načini za administraciju kiseonika na pritiscima većim od 1 bara trebaju se detaljno istražiti kako bi se u budućnosti poboljšali. Naravno i drugi faktori osim oksigenacije učestvuju u miokardnoj vaskularnoj okulziji. Ishrana ćelije, poremećaj elektrolita i faktori ćelijske membrane, ostaju poremećeni i kada se oksigenacija popravi. Srce kao stalno radeći mišić, ima samo neznatno povišen pritisak kiseonika u venskoj krvi čak i kada pacijent udiše kiseonik na 3 bara. U regionu s okludiranom cirkulacijom, pritisak kiseonika je još niži. Izgleda da se bolji rezultati mogu očekivati kod ponavljanih, programiranih intermitentnih izlaganja HBO na pritiscima neznatno većim od 1 bara, nego retkim, kratkotrajnim izlaganjima na ekstremno visokim pritiscima

_________________
nije srecan onaj ko ima shta zheli,
nego onaj koji ne zheli ono shto nema


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Okt 08, 2008 12:02 am 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Mar 25, 2008 2:32 pm
Postovi: 6556
Lokacija: Planeta Zemlja
Život na zemlji bez kiseonika teško je zamisliti. Ipak, taj toliko potreban element skriva i jednu tamnu stranu kojoj savremena nauku pridaje sve veće značenje.

Kod aerobnih organizama, kakav je i naš, kiseonik se na kraju respiratornog lanca u mitohondrijima pretvara u vodu. Mitohondriji su tvornice energije u našim celijama bez kojih ne bi bio moguć metabolizam.

No, sastavni deo našega metabolizma je i stvaranje tzv. slobodnih radikala, što je zajednički naziv za bilo koju tvar sposobnu za samostalno postojanje, ali koja sadrži jedan ili više nesparenih elektrona.

Radikali su stoga izrazito reaktivni kemijski oblici s obzirom na to da nespareni elektroni nastoje spariti tvoreći stabilne elektronske veze.

Jedan od najštetnijih iz ove skupine hemijskih oblika je superoksid radikal (O2).

Za njega se često koristi i naziv reaktivni oblik kiseonika, koji svojim štetnim delovanjem izaziva oksidacijska oštećenja celija i tkiva.

U mitohondrijskom respiratornom lancu stvara se kontinuirano tokom aerobnog metabolizma (potreban kisik), pa je utvrđeno da 1 do 2 posto ukupnog broja elektrona koji prolaze respiratornim lancem nikad ne stigne do kraja nego stvara superoksid radikal.

Taj radikal može nastati i kao posljedica djelovanja imunološkog sustava, preciznije leukocita koji u okružju mikroorganizama ili nekih drugih patogena počinju proizvodnju velikog broja superoksida.

Postoje, naravno, i vanjski izvori toga štetnog radikala, od kojih su najvažniji dim cigarete i zagađivači iz okoliša.

Uz superoksid radikal, po reaktivnosti i štetnosti izdvaja se hidroksi radikal (OH˙), najreaktivniji radikal kiseonika u hemiji.
Napada sve biološke molekule čim dođe u kontakt s njima (lipide, proteine, DNA).
Razarajući građevne elemente DNA, izaziva mutacije čije nakupljanje u organizmu, prema nekim nauchnim teorijama, uzrokuje mnoga degenerativna oboljenja (srčana oboljenja, rak, Alzheimerova i Parkinsonova bolest).

Postoji teorija prema kojoj je proces starenja upravo posledica delovanja slobodnih radikala.



Tvari koje štite celije od oksidacijskog delovanja slobodnih radikala (npr. vitamin E, vitamin C, beta-karoten i selen) nazivaju se antioksidansi.

Mogu biti enzimatske ili neenzimatske prirode.

Ljudski organizam raspolaže s tri najznačajnija enzimatska antioksidacijska obrambena sastava, a to su superoksid dismutaza (SOD), katalaza i glutation peroksidaza.

Svi oni djeluju tako što održavaju ravnotežu između prooksidansa i antioksidansa u organizmu, sprečavajući tako nastanak degenerativnih oboljenja za koja se smatra da su povezana s njihovim štetnim delovanjem.
Čini se da ljudski organizam raspolaže antioksidacijskim mehanizmom obrane, koji deluje tako da uravnotežuje odnos prooksidansa i antioksidansa.
Priroda te ravnoteže još nije posve razjašnjena.

Neravnoteža između njih i razine sustava antioksidacijske obrane izaziva oksidacijski stres.
Većina celija sposobna je tolerisati blagu neravnotežu zahvaljujući spomenutom reparacijskom sastavu koji prepoznaje i uklanja oksidacijska oštećenja molekula, odnosno celije su, što je njihov odgovor na stres, sposobne povećati antioksidacijsku obranu.

Sastav obrane poprilično je uvjetovan i primjerenom prehranom, tako da nepravilan režim prehrane može dovesti do oksidacijskog stresa.

Neke bolesti upravo su rezultat neodgovarajućeg unosa antioksidacijskih nutrijenata iz hrane.


Do oksidacijskog stresa može dovesti i metabolizam različitih lekova i toksina. Neki se lekovi, naime, zbog delovanja sastava enzima citokroma P450 u organizmu pretvaraju u slobodne radikale.

Neodgovarajući unos antioksidacijskih nutrijenata može povećati oštećenja izazvana lijekovima, toksinima i zagađivačima iz okoline.

Kad je organizam izložen akutnom oksidacijskom stresu, slobodni radikali sposobni su prouzročiti mnoga oštećenja direktnim ili indirektnim napadom na spomenute biološke molekule.

Proces oksidacije nepoželjna je pojava i u hrani, prije svega onoj životinjskog porekla.
Stoga jača zanimanje prehrambene industrije za antioksidansima, osobito onima iz prirodnih izvora.
Voće i povrće njihov su primarni izvor, a najbogatiji su karotenoidima i vitaminom C.


Prirodni ili sintetichki - je li svejedno?


Koja je osnovna razlika između prirodnih i sintetskih antioksidansa?

Sintetski su stvoreni hemijski, a prirodni dobiveni prirodnim putem iz različitih biljnih ili životinjskih izvora.

Najkorisniji su antioksidansi topivi u mastima i uljima, bez boje, okusa i mirisa, netoksični i delotvorni u malim koncentracijama.

Njihova komercijalna uporaba počela je prije četrdesetak godina.

Suvremeni potrošači sve su više usmereni na prirodnu, funkcionalnu prehranu koja je ujedno najbolji izvor prirodnih antioksidansa.

Valja imati na umu da antioksidansi ne mogu delovati na već započeti proces oksidacije u namirnicama, niti ga mogu u potpunosti sprečiti.

Mogu ga jedino odgoditi, čime produzuju rok trajanja prehrambenih proizvoda.



Sintetski antioksidansi


Nakon pojave sintetskih antioksidansa u prehrambenoj industriji, često se raspravljalo o njihovoj sigurnosti po ljudsko zdravlje.

Po hemijskoj prirodi antioksidansi su uglavnom aromatski spojevi fenolne prirode.

U grupu sintetskih antioksidansa ubrajaju se
BHT-E321 (butilhidroksi toluen),
BHA-E320 (butilhidroksi anizol),
PG-E 310 (propil galat) te
TBHQ (tercijarni butilhidrokvinon).


BHA je bela tvar, vrlo lipofilna i netopiva u vodi. Koristi se u žitaricama, životinjskim mastima, biljnim uljima, krompiru, suvim kvascima, žvakaćim gumama, kobasicama…

TBHQ je smeđi puder, najdelotvorniji za većinu masti i ulja, a koristi se za stabilizaciju visoko nezasićenih biljnih ulja.

Propil galat je beli kristalični puder. Dobro funkcionishe kod stabilizacije životinjskih masti i biljnih ulja, ali nije preporučljiv kod prženja pri temperaturama većim od 190°C jer veže ione gvozdja.

BHT je bela kristalična tvar, slična BHA, s kojim pokazuje dobar sinergizam.

Godine 1977. FDA (Nacionalna agencija za prehranu u SAD) je predložio skidanje BHT s liste tvari prepoznatih kao zdrave (GRAS) zbog sumnji u njegovu štetnost.

Ipak, taj prijedlog nikad nije realizovan, pa je BHT i danas u upotrebi u SAD-u. I BHA je posle, prema rezultatima nekih istraživanja, okarakteriziran kao karcinogen i njegova je daljnja upotreba u prehrambenoj industriji postala upitna.

Rasprave o štetnom djelovanju sintetskih antioksidansa potaknule su veću potrebu za njihovom prirodnom zamjenom.

Prirodni antioksidansi i njihovi izvori

Ne mora značiti da su spojevi koji poseduju antioksidacijska svojstva dobivena iz prirodnih izvora nužno sigurni po ljudsko zdravlje.

Pre nego što se dopusti upotreba novog spoja s antioksidacijskim svojstvima, on mora proći stroge toksikološke testove.



Preporučene dnevne doze

vitamin C

90 mg dnevno muškarci
75 mg dnevno žene


vitamin E (prirodni ili α-tokoferol) 15 mg dnevno ili 22 IU (internacionalne jedinice) za muškarce i žene


beta-karoten 15 mg dnevno


flavonoidni spojevi nije određena preporučena dnevna doza; unos ovisi o konzumaciji voća i povrća te stoga može bitno varirati


Ekstrakti iz prirodnoga biljnog materijala (voća, povrća, aromatskog i začinskog bilja) uglavnom su bogat izvor tokoferola (vitamina E), vitamina C, karotenoida te flavonoida (grupe polifenolnih spojeva s izraženim antioksidacijskim potencijalima).

Voće i povrće poznati su kao bogat izvor vitamina C i karotenoida.

Začini poput klinčića, cimeta, kadulje, ruzmarina i origana pokazuju visoka antioksidacijska svojstva, najviše zbog prisutnosti fenolne grupe spojeva.

U poslednje vreme sve se više ističe značenje ekstrakta čaja, koji je izuzetno bogat flavonoidima.

Tokoferoli se javljaju u biljnim uljima, a α-tokoferol prepoznat je kao glavni "čistač" slobodnih radikala (često poznat i kao vitamin E). Vitamin E je najzastupljeniji u mastima topiv antioksidans u organizmu.

Uključen je u strukturu različitih lipoproteinskih čestica, gde je zadužen za zaštitu LDL-a (lipoproteina male gustoće) od oksidacije, čime sprečava nastanak ateroskleroze.

Vitamin C najvažniji je u vodi topivi antioksidans u organizmu koji štiti lipoproteine od oksidacije hvatajući slobodne radikale.
U poslednje vreme mnogo se raspravlja o mogućnosti njegova štetnog delovanja, jer je poznato da se u prisutnosti slobodnih iona željeza počinje ponašati kao prooksidans stvarajući nepoželjan fero oblik iona željeza (Fe2+), koji je glavni katalizator procesa oksidacije.

Uprkos tome, vitamin C ima brojne biološke funkcije u organizmu i mnoga su istraživanja potvrdila da upravo on predstavlja prvu liniju antioksidacijske obrane u plazmi od različitih oblika slobodnih radikala i, što je pomalo iznenađujuće, štiti LDL od oksidacije čak bolje od vitamina E. Uglavnom se nalazi u voću i povrću.

Karotenoidi su grupa spojeva prilično rasprostranjenih u prirodi i nalazimo ih u biljkama, voću i povrću. Dosad ih je poznato više od 600, od kojih se najviše spominje β-karoten (provitamin vitamina A) prepoznat kao antikancerogen.
On je najzastupljeniji karotenoid u serumu i najviše ga ima u mrkvi, narančama, žutom voću i zelenom lisnatom povrću.
Važan je za normalnu funkciju makrofaga i limfocita (stanica obrambenog sustava organizma), u sprečavanju oštećenja uzrokovanih delovanjem sunčeve svetlosti te u prevenciji raka kože.

Flavonoidi su u prirodi prisutni polifenolni spojevi, koji su svrstani prema svojoj kemijskoj strukturi.
Identifikovano ih je više od 4000 i većina se nalazi u voću, povrću te napitcima poput čaja, piva, vina, kave i voćnih sokova.

Nakon što je otkriveno njihovo korisno delovanje na zdravlje (antialergijsko, protuupalno, antioksidacijsko), zavladalo je veliko zanimanje za tom kompleksnom grupom spojeva.

Najpoznatiji spojevi predstavnici ove hemijske grupacije su: kvercetin, ksantohumol, izoksantohumol, genistein, halkonaringenin, narigenin.

Kapacitet njihova antioksidacijskog potencijala uslovljen je pre svega njihovom molekularnom strukturom.

Preporučene dnevne doze

Postoje dve grupe antioksidansa koje su važne u organizmu (in vivo): antioksidansi sintetizirani i kontrolisani endogeno (enzimi, proteini i drugi produkti metabolizma) te antioksidansi iz hrane.

Premda su provedene mnoge studije čiji je cilj bio odrediti preporučenu dnevnu dozu antioksidansa iz hrane, još uvek na tom području postoje brojna neslaganja.

_________________
Zdravlje je stanje potpunog telesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.


Poslednji put menjao tamaraft dana Sre Okt 08, 2008 12:07 am, izmenjena samo jedanput

Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Okt 08, 2008 12:05 am 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
Postovi: 2917
ARTRITIS

Retki su oni koji s vremena na vreme ne osete bolove u zglobovima, ukočenost, ?sevanje? u kostima... Svi uobičajeno prokomentarišu da ih ?opet muči reuma?! I, delimično su u pravu! Jer, najšire gledano reumatizam je bolest perifernih zglobova, mišića, ligamenata, a ponekad i kostiju.
Postoji više vrste reumatizma, a najkarakterističnije su zapaljenske i degenerativne bolesti zglobova. Od zapaljenskih najčešći je reumatoidni artritis koji se laički poistovećuje sa osteoartrozom (degenerativna bolest zgloba).

- Reč je o autoimunom oboljenju, a to drugim rečima znači da naš imuni sistem napada zglobove! - objašnjava naučni saradnik, dr sci med Ljudmila Stojanović, reumatolog i šef Odseka za naučno istraživački rad KBC ?Bežanijska kosa? u Beogradu. - Reumatoidni artritis je hronična, progresivna, sistematska zapaljenska bolest koja ne bira godine i - traje ceo život. Na sreću postoje i faze mirovanja! Pošto pogađa i unutrašnje organe, neophodno je lečenje kod specijaliste reumatologa.

Na meti su uglavnom zglobovi šaka i stopala, ali napada i druge. Vremenske prilike utiču na simptome, tako da su tegobe jače kada je povećana vlažnost vazduha. Tri-četiri puta više pate žene nego muškarci, a najugroženije su između 40 i 50 godina, tako da donekle može da se poveže i sa menopauzom.

Mada se ne zna uzrok bolesti dijagnoza se, osim prema bolovima u sitnim zglobovima obe šake i stopalima, praćenih jutarnjom ukočenošću, utvrđuje i laboratorijskim i rentgenološkim parametrima. Ni jedna od ovih metoda nije dovoljna sama za sebe, a lečenje zahteva veliki angažman i primenu specifičnih lekova.

- Kada se govori o prevenciji, trebalo bi da se obrati pažnja na porodičnu anamnezu - nastavlja naša sagovornica. - Ako neko od rodbine boluje od autoimunih bolesti (dijabet, bolesti štitaste žlezde, astma, miokarditis...) potomci bi morali da odu na kontrolu da bi se predupredile najteže posledice. Jer, efekat lekova je najveći ako se bolest prepozna u prvom stadijumu. U prevenciju spada i zdrava ishrana, kretanje, vežbe, kontrola kičmenog stuba i stopala... Ti pacijenti morali bi da izbegavaju profesije koje se obavljaju u vlažnim prostorijama, kao i fizičke i poslove vezane za pranje /sudova, na primer/.


Napomena

Kada se prvi put jave simptomi kao što su bol, otok, jutarnja ukočenost zglobova i povišena temperatura obavezno bi trebalo da se ode na lekarski pregled i odredi odgovarajuća fizikalna i terapija lekovima.


SAVET PLUS

Oboleli od reumatoidnog artritisa moraju da ostave pušenje, jer duvanski dim škodi imunološkim procesima, a preporučuje se umereno sunčanje u jutarnjim i poslepodnevnim satima!


PREVENTIVA

DA - riblje ulje
NE - meso, jaja...


- Ishrana bogata mastima pogoršava stanje, ali je izvesna količina masti u jelima (nerafinisano ulje) neophodna
boja/okvir
Ako sa menija najmanje 6 meseci izostanu meso, mlečni proizvodi, šećer i jaja poboljšava se zdravstveno stanje


- Mada u početku pojačavaju bol, neke vežbe mogu da pomognu.
Boja/okvir
Lekari preporučuju istezanje, kao i plivanje i šetnje

- Zbog niske koncentracije vitamina E u tečnostima zglobova, kao i delimičnog nedostatka vitamina B5, trebalo bi koristiti dopunske preparate



Jutarnja ukočenost i bolovi će biti manji


- Prateća pojava je i nedostatak bakra
okvir/boja

Dnevna doza je 1-3 mg, a korisne su i bakarne narukvice


- omega 3 masne kiseline iz ribljeg ulja ublažavaju simptome reumatoidnog artritisa



Dnevna doza je 10 g ribljeg ulja tokom 3 meseca


- I ulja sa omega 6 masnim kiselinama takođe su efikasna
boja/okvir

Preporučuju se ulje od boražine - Borago officinalis i kombinacija ulja noćurka i ribljeg


BILJNA TERAPIJA

Preslica i ekstrakt vrbe

- 400 mg kurkumina (sastojak biljke kurkume - Curcuma longa) 3 x dnevno ima isti efekat kao i lek ?fenilbutazom? koji se koristi u slučaju reumatoidnog artritisa
- 30 g đumbira dnevno (kao začin)
- 3-5 x dnevno utrljajte na bolna mesta kremu koja sadrži male količine kapsaicina (jedinjenje iz ljute papričice)
- čaj od juke (Uliaceae) 3-5 x na dan
- čaj od preslice (zbog visokog sadržaja silikona)
- ekstrakt bele vrbe (ima sporije dejstvo od aspirina, ali duže traje)
- 4 šolje dnevno zelenog čaja ublažava bolove (dokazano medicinskim ispitivanjima na Univerzitetu u Klivlendu)


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Okt 08, 2008 12:06 am 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Pet Jan 11, 2008 9:09 pm
Postovi: 3467
AKTIVNI KISEONIK


Aktivni kiseonik je tecnost jakog dezinfekcionog dejstva koja efikasno unistava gram-pozitivne i gram-negative bakterije, viruse i gljivice. Nema reziduala, rezistencije i pene. Vreme delovanja je 15-20 minuta. Deluje lokalno i kao blagi anestetik.
Koristi se
-za dezinfekciju otvorenih rana i posekotina
-dezinfekciju grla i desni
-dezinfekciju vode za pice
-dezinfekciju nogu i obuce
-opekotine
-prosirene vene i poboljsanje cirkulacije

-Tretman lica
Aktivni kiseonik neguje osvezava i pospesuje obnavljanje povrsinskog sloja koze lice.Posle tretmana koza je svezija, oporavljena i izgleda mladje. Moguca je blaga pojava crvenila zbog pojacane lokalne cirkulacije. Tretman se moze primeniti na svim tipovima koze od zdrave do problematicne. Na osteceno lice se stavi komad gaze ili maramica i preko nje se nakvasi lice aktivnim kiseonikom. U roku od 20min odrzavati kozu vlaznim i 30 min nakon tretmana ne stavljati nista na lice.

Tretman akni i bubuljica
Isto se stavi komad gaze ili maramice i kvasi lice 20 minuta. Postupak se ponavlja najmanje 4 puta dnevno. Ukoliko je uzrocnik osetljiv na aktivni kiseonik efekti u vidu zasusivanja bubuljica i blagogo perutanja lica bice brzo vidljivi.U suprotnom uzrok promene je verovatno ozbiljnije prirode. Na ovaj nacin se tretiraju akne, ekcemi i virusne promene na kozi.

Dezinfekcija nakon depilacije
Posle depilacije iritiranu kozu naprskati aktivnim kiseonikom radi dezinfekcije i regeneracije koze.
Preuzeto sa uputstva za upotrebu


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Okt 08, 2008 12:08 am 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Mar 25, 2008 2:32 pm
Postovi: 6556
Lokacija: Planeta Zemlja
Ja se svaki dan prskam Oxi sprejom :0 milina za lice :)

_________________
Zdravlje je stanje potpunog telesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Okt 08, 2008 12:13 am 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Pet Jan 11, 2008 9:09 pm
Postovi: 3467
Apiterapija

--------------------------------------------------------------------------------

Apiterapiju je najjednostavnije definisati kao upotrebu pcelinjih proizvoda za sprecavanje (preveniranje), lecenje ili oporavak jedinki od bolesti, tj. jednog ili vise poremecaja zdravstvenog stanja.
Poreklo reci je takodje jednostavno objasniti. Rec api potice od latinskog naziva za pcelu kao vrstu, Apis Mellifera, a rec terapija je francuskog porekla i oznacava nacin postupka sa ljudima ili zivotinjama obolelih od razlicitih bolesti.

Rec spreciti ili prevenirati bolest znazi:
· unistiti potencijalnog uzrocnika bolesti pre nego sto udje u organizam i prouzrokuje bolest ili
· stimulisati sopstvene odbrambene mehanizme organizma da uniste uzrocnike bolesti koji su u njega prodrli pre pojave klinickih simptoma bolesti koju ti uzrocnici izazivaju.

Rec oporavak oznacava vracanje jedinke u normalno, fiziolosko zdravstveno stanje. Drugacije receno, oporavak oznacava i stanje pri kojem su telesne i mentalne funkcije organizma istovetne onom stanju pre nastupanja bolesti.

Rec izleciti oznacava potpunu eliminaciju bolesti ili znakova, tj. simptoma bolesti.

Posle definisanja svih ovih termina, jednostavno se moze reci da apiterapija znaci pokusaj izlecenja upotrebom pcela i pcelinjih proizvoda. Medjutim, danas apiterapija ne oznacava samo jednostavan terapeutski metod, vec i razlicite nacine primene pcela i pcelinjih proizvoda u medicini. Zato se cesto koristi i termin apimedicina. Za objasnjenje zasto se sve vise odomacuje termin apimedicina,treba navesti vise razloga:

1. Apiterapija ili apimedicina je nauka, tj. nacin sprecavaja bolseti, lecenja ili oporavljanja bolesnika koji ima jaku naucnu osnovu i kod kojeg su mnoge nejasnoce i nesuglasice potisnute.
2. Apiterapija ili apimedicina je nauka i zato sto je neophodno da doktori humane i veterinarske medicine tacno znaju sta cine kada pacijente tretiraju pcelinjim proizvodima; zato sto je neophodno da budu izuzetno dobri dijagnosticari, da tacno poznaju najbolji nacin za aplikovanje lekova u svakom pojedinacnom slucaju, kao i doze potrebnih lekova koji su u ovom slucaju pcelinji proizvodi.
3. Apiterapija ili apimedicina je nauka i zato sto je uspeh ovog nacina lecenja ponovljiv, tj. propolis ce uvek unistiti Helicobacter pylory ako se da u odgovarajucoj kolicini, a pcelinji otrov ce uvek prouzrokovati povecanje kortizola posle uboda pcele.
Apiterapija ili apimedicina nije samo nauka, vec i umetnost jer se u lecenju koristi svim onim sto nam je priroda podarila: znatizeljom, celjom za istracivanjem, ispitivanjem, upoznavanjem, verom u moguce i nemoguce... Umetnost je i zato sto je neophodno da oni koji su orijentisani na ovaj nacin sprecavanja i lecenja bolesti budu zaista umetnici koji u svojoj dusi nose ljubav prema prirodi i veru u njene blagonaklonosti i koji su sposobni da ovu ljubav i zadovoljstvo podele sa drugima kojima su njihovo znanje ili pomoc neophodni. Apiterapija ili apimedicina je umetnost i zato sto lecenje predstavlja, ne samo najhumaniju, vec i najdivniju stvar kojom se pomaze nekom da opstane u zivotu.

Apiterapija je holisticka medicina, sto podrazumeva tretman u celosti ili sveobuhvatno lecenje. Ona je holisticka medicina jer:

· jer je u cvrstoj i harmonicnoj vezi sa svim prirodnim procesima,
· se koristi znanjima iz drugih holistickih prirodnih nacina lecenja kao sto je fitoterapija, aromaterapija, dijetoterapija, akupunktura, akupresura, Ajurveda...
· ostvaruje jak ucinak na neurohumoralni sistem sistem coveka, a uticajem na nervni i cirkularni sistem deluje na ceo organizam i emocionalno stanje organizma.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Okt 08, 2008 12:19 am 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Mar 25, 2008 2:32 pm
Postovi: 6556
Lokacija: Planeta Zemlja
Svatko tko boluje od dijabetesa treba pažljivo planirati prehranu.

Premda će općeniti nutricionistički saveti biti slični za oba tipa dijabetesa (dijabetes tipa I i II), razlikovaće se individualne potrebe, ovisno o opshtem zdravstvenom stanju i drugim činiteljima, poput telesne težine i telesne aktivnosti.

Uz poštivanje dijabetičke prehrane, obrazac dijetoterapije mora voditi računa i o vremenu uzimanja i vrsti inzulina ili propisanim lekovima.

Vitamini i minerali od vitalne su važnosti za odvijanje fizioloških funkcija organizma i održavanje struktura stanica, tkiva i organa.

Njihov je rad međusobno povezan te deluju poput katalizatora mnogih bioloških reakcija unutar ljudskog tela, uključujući kontrakcije mišića, prenos poruka kroz živčani sastav, metabolizam i iskorištavanje hranjivih tvari iz hrane, a veliku ulogu imaju i u sintezi hormona.



Četiri hrabra "borca"


Trebamo li doista uzimati dodatke prehrani ili je dovoljna hrana koju pojedemo?

Uravnoteženu prehranu često nalazimo u knjigama, ali tako etko na tanjiru. Iako namirnice koje svakodnevno konzumiramo sadrže raznovrsne hranjive tvari, mnoge na naš sto stižu osiromašene zbog iskorištenog tla na kojem se uzgajaju, načina skladištenja i transporta, pripreme i termičke obrade.
Mnoge letne namirnice u ponudi su i tokom zimskih meseci. Upravo nam zbog takve situacije preti prehrambeni paradoks: obilje hrane - nutritivni deficit.
Uz napetost i stres, koje smo prihvatili kao dio svakodnevnog života, i energiju kao nužnost, potreban nam je vitaminsko-mineralni režim koji nas neće ostaviti na cedilu.
No, ne smemo zaboraviti da sve mora biti u paketu s uravnoteženom prehranom.

Analizirajmo stanje stresa kojem smo manje-više svi izloženi, bilo da je posredi fizičko ili emocionalno naprezanje tela ili duha.

Promene posla, bolest, telesne i emocionalne traume - sve to uzima danak u hranjivim tvarima.

Naš organizam radi dvadeset četiri sata.

Celije ne idu na spavanje zajedno s nama i ne bi preživele bez stalnog dotoka kiseonika i hranjivih tvari.

Krajnja je posledica takvog stanja udar na probavni, srčano-žilni i živčani sastav, a zbog toga se javljaju umor, nesanica i alergijske reakcije.

Jednom rečju, organizam je u kolapsu i treba hitnu regeneraciju.

Stvari izgledaju puno bolje nakon što smo se naspavali, no štete koje su načinjene našim stanicama treba "sanirati" upravo uz vitamine i minerale.

Pružanje prve pomoći obavit će antioksidanti.

To su "četiri borca" koja čuvaju obrambenu liniju našeg organizma od napadača, slobodnih radikala, koji nastaju prilikom udisaja svakog atoma kiseonika.

Tu hrabru četvorku čine vitamini A, C, E i mineral selen.

Redovan unos antioksidanata najvažniji je preduslov zdravlja.

Oni su glavni stražari organizma i svakodnevno brinu o zaštiti naših celija od procesa oksidacije.

Primer, kod oboljelih od šećerne bolesti LDL "loši" holesterol podložniji je oksidaciji, a samim time i većoj mogućnosti začepljenja arterija. A budući da su dijabetičari izloženi riziku obolevanja od očnih bolesti, a da je dokazano zaštitno delovanje antioksidanata, preporučuje se nadopuniti prehranu luteinom, zeaksantinom te vitaminima E i C.


U koje doba dana treba uzeti te čudesne tvari?

Nadopune je najbolje uzimati uz obrok ili neposredno nakon njega kako bi njihovo delovanje bilo potpuno. Budući da se vitamini topivi u vodi (osobito B kompleks i vitamin C) razmerno brzo izlučuju, bilo bi najbolje uzimati ih uz večeru.


Pravilno dozirana vitaminizacija i mineralizacija potrebna je tokom cele godine. Popiti bočicu multivitamina uoči zime ili proleća i smatrati da smo time podmirili svoje potrebe, velika je zabluda kojoj obično podležemo.

Da bi se vidjeli prvi rezultati suplementacije, treba proći određeno vreme, najmanje mjesec dana, a zatim je poželjno nastaviti terapiju radi održavanja optimalnog stanja.


Kako znati što nedostaje

Potrebe za vitaminsko-mineralnim dodacima treba zadovoljavati ciljano, ovisno o zdravstvenom stanju organizma, polu, dobi, vrsti prehrane, načinu življenja i mogućim prehrambenim ograničenjima.

Danas, kad je izbor prehrambenih dodataka veći nego ikad i kad ih možemo nabaviti "na svakom uglu", teško je snaći se i odabrati upravo ono što nam je najpotrebnije.

Gotove, pripremljene multiformule nude idealne kombinacije i koncentracije svih potrebnih vitamina i minerala.

Suplementi prirodnog porekla sadrže i bioflavonoide, a takva kombinacija pruža veliku bioiskoristivost.

Najsigurnija metoda ipak je dijagnostika i utvrđivanje postojećeg stanja. Tek nakon toga možemo sa sigurnošću utvrditi koji dodatak treba uzimati, u kojoj koncentraciji i koliko dugo da bismo organizam zaštitili i zaustavili napredovanje bolesti.

Određivanje količine vitamina i minerala - Može se provesti preko kože.

To je potpuno bezbolna pretraga koja pokazuje trenutačnu koncentraciju određenih vitamina i minerala u organizmu, pa se kod eventualnih nedostataka preporučuje ciljano uzimanje upravo onih koji nedostaju.

Velike poklonike našla je i u preventivnoj dijagnostici kod dece.
Pretraga traje oko 20 minuta i obuhvata sve poznate vitamine i minerale. Aparat na kojem se provodi testiranje i koji ujedno služi za dijagnostiku i terapiju zove se EAV organometar.
Njegova je uporaba prihvaćena u svetu, a najviše se koristi u Njemačkoj, Francuskoj, Engleskoj i Kanadi.
Dokazano je da se određene tvari koncentriraju na tačno određenim tačkama na koži glave i trupa, uglavnom poznate kao akupunkturne tačke.
Merenje se sprovodi tako da pacijent u ruke primi sondu koja služi kao "uzemljenje", a terapeut drži "olovku" - sondu kojom se provodi testiranje. Pre mernog postupka svakom pacijentu odredi se otpor kože (svaka osoba ima svoju vlažnost kože), a pre mjerenja svaka se tačka premaže specijalnom tekućinom.
Kako bi se izbjgli lažno pozitivni ili lažno negativni rezultati, treba dobro poznavati točke merenja (mjerenje se provodi u centru tačke)

Tako se propisuje ciljana suplementacija koja je od velike važnosti za dobro funkcioniranje organizma, ali samo pod stručnim nadzorom i uz napomenu da suplementi nisu zamjena za zdravu prehranu, nego samo njezina nadopuna. Ovisno o dobivenim rezultatima, četiri do šest nedelja nakon prvog ispitivanja sledi kontrolni pregled.

Bez obzira na to bolujete li od dijabetesa tipa I ili tipa II, držeći se pomno odabrane dete možete sebi pomoći ciljanom suplementacijom vitamina i minerala.

_________________
Zdravlje je stanje potpunog telesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 1189 Posta ] 
Idi na stranicu   1, 2, 3, 4, 5 ... 80  Sledeća

Sva vremena su u UTC + 2 sata


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 8 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
 
Besplatno preuzmite doktor.rs aplikaciju za Vaš Android uređaj!
Ili skenirajte QR kôd sa vašim Android uređajem za najbrže preuzimanje: