Prijava na doktor.rs mailing listu
Pratite nas redovno putem newslettera.

Sva vremena su u UTC + 2 sata




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 1189 Posta ] 
Idi na stranicu   Prethodni  1 ... 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25 ... 80  Sledeća
Autor Poruka
 Tema posta:
PostPoslato: Ned Nov 09, 2008 8:57 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Apr 01, 2008 6:10 pm
Postovi: 2010
Lokacija: tu u vashoj blizini
Melanom

Melanom je maligni (zloćudni) tumor pigmentnih ćelija kože. To je najčešća bolest kože koja može dovesti do smrti. Može se naći i na drugim mestima:na mrežnjači oka (retina),nervnom sistemu, na zadnjem delu debelog creva (rektum), sluzokoži... Imače broj obolelih od melanoma je u stalnom porastu i to je jedan od tumora sa najvećom eksanzijom u poslednje vreme. Godišnje povećane broja obolelih je 4-5%, što znači da se broj obolelih udvostručava svakih 10-15 godina.

Sadržaj [prikaži]
1 Rasprostranjenost
2 Faktori koji dovode do melanoma
3 Patogeneza
4 Klasifikacija i stadijumi bolesti
5 Simptomi
6 Podvrste
6.1 Lentiginozni melanom
6.2 Melanom sa površinskim širenjem
6.3 Nodularni melanom
6.4 Akralni lentiginozni melanom
6.5 Posebni oblici melanoma
7 Metastaze
8 Spoljašnje veze
9 Literatura



Rasprostranjenost [uredi]
Melanom se uglavnom sreće kod belaca, kod crnaca i Azijata je dosta redak. Najveća rasprostranjenost je u Australiji i zemljama sa velikim nivoom sunčevog zračenja. Melanomi se mogu javiti u svakom uzrastu, kod male dece retko (uglavnom nasledni, pogledati Hromozom 1 (čovek)).Češće se javlja kod žena nego kod muškaraca.


Faktori koji dovode do melanoma [uredi]
Najznačajniji faktor je ultravioletno zračenje. Važan fakor je i pigmentiranost kože, odnosno tip kože. Kod tipa I (osobe svetlo bele boje kože, zelenkaste oči, crvenkasta kosa-keltski tip je riziko najveći), a onda sledi tip II (svetla boja kože, plave oči, plava kosa...). Osobe koje imaju kserodermu pigmentozum (Xeroderma pigmentosum) često kasnije dobiju i melanom.

Melanom može nastati na svim delovima tela, kako ne onim koja su konstantno izložena dejstvu sunca, tako i na onim koja su zaštićena npr. odećom. Jedino jedna podgrupa melanoma-lentigo maligna nataje isključivoso na stalno eksponiranim delovima tela. Može se reći da pojava melanoma korelira sa brojem opekotina od sunca. Posebno je bitan broj i težina opekotina u dečjem uzrastu i mladosti. U ovom uzrastu je razmnožavanje pigmentnih ćelija kože intenzivno, tako da se pod dejstvom sunčevog zračenja može još intenzivirati. Kod 10% pacijenata postiji familijarna predispozicija. Nasleđivanje u ovo slučaju je autozomno-dominantno (vidite Hromozom 1 (čovek)). Familijarni melanomi se javljaju u nešto ranijem uzrastu.

Broj mladeža je u vezi sa rizikom dobijanja melanoma. Za atipične mladeže je riziko dobijanja melanoma još veći.


Patogeneza [uredi]
Jedan genski defekt je kod pacijenata hromozomu 9 ustanovljen (takođe identifikovaini su defekti i na hromozomu 1). Ovaj defekt je odgovoran za inicijaciju melanoma, a po uticajem UV zračenja dolazi do progresije tumora. Melanomi najčešće nastaju iz mladeža i displastičnih mladeža, manjim delom direkno iz kože. Tok bolesti zavisi od pojave i selekcije agrsivnih tumorski ćelija i odbrambene sposobnosti organizma.


Klasifikacija i stadijumi bolesti [uredi]
Za prognozu bolesti važan je stepen raširenosti tumora.

Prvi stadijum Primarni tumor bez infiltravije limfnih čvorova i bez metastaza
Drugi stadijum regionalne metastaze u limfnim čvorovima
Treći stadijum metastaze

Kod prvog stadijuma, kada bolest još nije u poodmakloj fazi možemo razlikovati više tipova:

učestalost lokalizacija starost pacijenata u vreme dijagnoze brzina rasta u dubinu
lentigo maligni melanom(lentigo-maligna melanom) 5% lice, poleđina šake preko 60 godina godine i decenije
melanom sa površinskim širenjem 65% svi regioni izolženi suncu 30-60 godina godine (5-7)
nodularni (sa čvorićima) melanom 15% svi regioni izolženi suncu 40-60 godina meseci do 1 godina
akralni lentiginozni melanom 5% akre(šake noge...) nokti 40-60 godina do 3 godine
neklasificirani melanomi melanomi sluzokože 10% usta oko nervni sistem sluzokoža 40-60 godina meseci

U ovoj (prvoj fazi) ćelije melanoma još uvek ne mogu da rastu invazivno, odnosno da rastu u dubinu. Uglavnos se šire horizontalno-u širinu i potrebne su godine i decenije da bi napali dublje slojeve (vidite kod brsina rasta u dubinu u tabeli).

Dobro diferencirani tumori se zadržavaju na granici dermisa i epidermisa, što se manifestuje kao promena u vidu fleke, bazalna membrana kože još nije oštećena. To su lentiginozni melanomi. Lošije diferentovani se slabije zadržavaju na ovoj graničnoj zoni i prožimaju epidermis (površinski sloj kože) u vidi malih pega. To su melanomi sa površinskim širenjem. U ovom slučaju glavnina tumorskih čelija leži u graničnoj zoni, ali se javljaju i ćelije koje infiltriraju epidermis. Kod nodularnog melanoma se tumorkse čelije uopšte ne zadržavaju u ovoj graničnoj zoni, tako da veoma brzo napadaju okolne, dublje strukture.


Simptomi [uredi]
Zajedničke osobine je da su sve tumorske lezije kože nepravilnog oblika, neuređene strukture.

oblik: nepravilan, policikličan
granice: delimično oštre, delimično nisu oštre
boja: šarena farba, mešavina crne, tamno braon, svetlo braon, bele, crvene...
građa: promene su sastavljene iz više delova, koji su i ravni i podignuti,sekundarne promene npr. ulceracije, perutanje... su česte.
veličina: melanomi su veliki uglavnom preko 5mm
površina im je gruba

Podvrste [uredi]
Lentiginozni melanom (lentigo maligna)
Melanom sa površinskim širenjem
Nodularni melanom
Akralini, lentiginozni melanom
posebni oblici

Lentiginozni melanom [uredi]
Javlja se na delovima tela koji su eksponirani suncu. To je preinvazivan, površinska forma iz koje se kasnije može razviti invazivni lentiginizni maligni melanom. Sreće se kod starijih ljudi (najčešće u 8. i 9. deceniji). Promene su u obliku fleka na koži, koje velišine od nekoliko milimetara do nekoliko santimetara. Ivica je nepravilnog oblika, a farba tamnobraon do crna. Tumor je u nivou kože, ne može se napipati. Lentigo maligni melanom je kasnija, invazivana foram koja se može napipati u obliku čvorića.

Epitel je atrofičan i u bazalnom sloju su prisutne vakuolizovane ćelije, sa atipijom jedra i patološkom deobama ( patološka mitoza).

Terapija je odstranjivanje promena-ekscizija. Kada to nije moguće zbog raširenosti tumora i zdravstvenog stanja pacijenta onda se može lečiti zračenjem i kriohirurgijom.


Melanom sa površinskim širenjem [uredi]
To je najčešća varijanta melanoma u početnoj fazi. Najčešće se sreće kod odraslih. Promene su blago podignute, mogu se opipati, tamno braon do crne boje. Veličina im varira od nekoliko milimetara da nekoliko santimetara. Granica lezija je policikičnog oblika, nepravilna ali uglavnom oštra. Tumor napreduje brzo i prelazak u invazivni oblik (drugi stadijum) stupa u roku od nekoliko mesci do nekoliko godina. Tumorske ćelije se uglavno nalaze u graničnoj (junkcionoj) zoni između epidermisa i dermisa, delimično iznad i ispod bazalne membrane, ali prisutna je i difuzna invazija epidermisa.


Nodularni melanom [uredi]
To je najagresivnija varijanta melanoma. Tumor ne raste horizontalno, već u vertikalno-u dubinu što brzo dovodi do invazije dubljih slojeva kože (u roku od nekoliko meseci). Prisutne su i brojne erozije kože i krvarenja.


Akralni lentiginozni melanom [uredi]
Akre su periferni delovi tela: šake, stopala, uši... Ovaj tumor sreće pretežno kod starijih osoba (preko 60 godina) i ima nešto lošiju prognozu od običnog lentiginoznog melanoma. Zahvata najčešće šake, stopala, prste, nokte. Promene su u vidu policikličnih, braon fleka. Iz njih nastaju čvorići koji su često depigmentirani (gubitak boje)


Posebni oblici melanoma [uredi]
Depigmentovani melanom Melanom sa totalno ili parcijalčnom regresijom (povlačenjem). Povlačenje tumora nastaje usled dejstba imunoločkog sistema. Lezije su belo-plave boje, ispod nivoa kože, nepravilnih ivica.

Neurotropni malanom-invazija živaca.


Metastaze [uredi]
Melanom metastazira uglavnom preko limfnih sudova-limfogeno. Hematogeno (putem krvi) metastaziranje je moguće, ali ređe.

Metastaze u limfnim čvorovima su debele, nekoliko santimetara velike i mnogobrojne. Često su limfni čvorovi međusobno srasli.

Daleke metastaze nastaju hematogeno. Najčešće lokacije su: pluća, koža, jetra, mozak, bubrezi, kosti...

Satelitske (propratne) metastaze su manje metastaze oko glavnog tumora na razdaljini oko 2 santimetra.

Prelazne metastaze su metastaze oko glavnog tumora na razdaljini većoj od 2 santimetra.

Potkožne metastaze su veliki potkožni čvorovi usled nagomilavanja tumorskih ćelija.

Difuzne metastaze celo telo je zahvaćeno, siva-braon prebojenost kože.

_________________
nije srecan onaj ko ima shta zheli,
nego onaj koji ne zheli ono shto nema


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Ned Nov 09, 2008 8:58 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Apr 01, 2008 6:10 pm
Postovi: 2010
Lokacija: tu u vashoj blizini
Maligni melanom



Uzrok nastanka

Etiopatogeneza nije razjašnjena. UV zračenje direktno uzrokuje dobijanje melanoma. Osnovni izvor UV zračenja je Sunce ali to su i lampe za kvarcovanje.Zatim se navode i hormoni, traume, postojanje mladeža ,rasne i genetske osobine,hemijski faktori, jonizujuća zračenja. Rizik za dobijanje melanoma je visok u sledećim slučajevima: bela put i lako dobijanje pega posle sunčanja, svetle oči i kosa, veliki broj mladeža, mladeži neobičnog izgleda, karcinom kože u porodici, opekotine od Sunca u detinjstvu, puno vremena na Suncu bez zaštite.

Klinička slika

Na maligni melanom treba posumnjati kada postojeća pigmentirana koža počne menjati boju (pojavljivanjem nijansi plave, bele, sive, crvene, ljubičaste ili crne), veličinu, oblik (nepravilne ivice), površinu, konzistenciju, ako se počne izdizati, svrbeti, boleti, krvariti i sl. Amerikanci su se dosetili da navedene promene radi lakšeg praćenja grupišu u promene sa početnim slovima ABCD:
- A kao asimetrija
- B kao border (ivica)
- C kao color (boja)
- D kao diameter (veličina)

Melanom sa površnim širenjem - Čini oko 70% svih melanoma, i uglavnom nastaje iz postojećeg madeža. Najčešće je na nogama kod žena i na leđima kod muškaraca. U radijalnoj fazi rasta izgleda kao blago uzdignuće promera većeg od jednog centimetra, nepravilnih ivica i nejednake pigmentacije. U vertikalnoj fazi rasta izgleda kao papula ili čvor, zagasito modar, plavo-crn ili ružičast. Nodularni melanom - Čini oko 15 % svih melanoma. Ređe nastaje iz postojećeg madeža. Agresivniji je od površinsko širećeg melanoma, a najčešće je lokalizovan na trupu, glavi i vratu. To je tumor koji ima samo vertikalnu fazu rasta - raste u obliku polipa ili čvora i često je ulcerisan.
Lentigo maligni melanom - Čini 5-10 % svih melanoma. Ima bolju prognozu i uglavnom se pojavljuje na mestima izloženim suncu, naročito na obrazima, najčešće u sedmoj deceniji. Obično počinje kao smeđa pega, a boja mu može varirati od žuto-smeđe do crne. Akralni lentigo melanom - Čini oko 5% melanoma kod belaca, a kod crnaca je to najčešći tip melanoma. Obično se pojavljuje kod starijih osoba na dlanovima, tabanima, listovima i ispod noktiju. U radijalnoj fazi rasta izrazito je crn, a u a u vertikalnoj tamnomodar, crn ili amelanotičan. Ulceracije su česte.


Dijagnoza
Nije lako pogotovu u početku bolesti prepoznati melanomsku promenu, pa zato za svaku sumnjivu promenu bi trebalo uraditi biopsiju i utvrditi o kakvoj je promeni reč. Ako se dokaže postojanje melanoma potrebno je utvrditi stepen proširenosti kako bi se mogla sprovesti adekvatna terapija. Ako se melanom proširio, a nije utvrđen primarni afekt potrebno je detaljnije istražiti oči, dlanove, stopala, anus, vaginu, eventualno mokraćnu bešiku.


Lečenje
Maligni melanom je moguće izlečiti jedino pravovremenom hirurškom terapijom.
Hemo i radio terapija dolaze u obzir kao suportivna terapija u uznapredovalim stadijumima. Danas se primenjuje i imuno terapija i to rekombinantni interferon i interleukin 2.

_________________
nije srecan onaj ko ima shta zheli,
nego onaj koji ne zheli ono shto nema


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Ned Nov 09, 2008 8:58 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
Postovi: 2917
Melem za rane

Za pripremu leka potrebno je:

1. Zova – u vreme cvetanja uberu se dva gornja dela stabla, dužine po 15 cm, oljušti se kora i skine se samo pokorica (lika, kambijum),
2. Kantarion suvi (list, cvet i vrhovi peteljki) – jedna supena kašika,
3. Maslinovo ulje (nerafinisano, hladno ceđeno) – pola litra,
4. Tamjan – jedna supena kašika,
5. Vosak devičanski – 40 grama.

Način pripreme leka:
U pola litre maslinovog ulja doda se sitno samlevena – istucana pokorica zove i kuva se u dvostrukom loncu dok se ne rastopi. Zatim se doda supena kašika suvog kantariona i supena kašika sitno istucanog tamjana. Sve se to kuva dok se smeša ne sjedini. Zatim se lonac skloni sa vatre i doda se 40 grama devičanskog voska i meša dok se smeša na homogenizuje.
Način upotrebe:
Melem se u tankom sloju nanosi na obolelo mesto i previja gazom od pamuka ili lanenog platna, jedanput dnevno. Terapija traje do ozdravljenja.
Primena:
Za rane, opekotine, psorijazu, ekceme.
Preporučljivo je u melem dodati ekstrakt propolisa (alkoholni ili vodeni) pre upotrebe istog.

ALOJA LEKOVITI SIRUP

Za pripremu leka potrebno je:

1. Aloja kaktus (list) – 300 grama (biljka ne sme biti mlađa od godinu dana, pre branja ne zalivati najmanje nedelju dana),
2. Vino domaće crno – 7 decilitra,
3. Alkohol 96% – 5 decilitara,
4. Med u saću – 400 grama (ili 40 grama devičanskog voska i 360 grama meda),
5. Cikorija – 500 grama,
6. Kruške – 2 komada (nije obavezno).
Način pripreme leka:
Aloju i kruške samleti u mašini za meso, usitniti saće (ili vosak) i dodati ostale satojke. Mešati dok se smesa ne sjedini. Sipati smesu u stakleni balon i držati na tamnom i hladnom mestu 14 dana uz svakodnevno mućkanje (za hitnu potrebu minimum je 5 dana). Nakon toga smesa se procedi.
Način upotrebe:
Prvih 5 dana uzima se po jedna kafena kašičica sirupa tri puta dnevno. Zatim ostatak sirupa ispiti uzimajući 3 puta dnevno po jednu supenu kašiku. Dva sata pre i posle uzimanja sirupa ne jesti i ne piti. Terapija se može ponoviti nakon jedne godine.
Lek mogu koristiti i zdrave osobe radi poboljšanja opšteg stanja organizma, povećanja imuniteta, regulisanje problema metabolizma i sl. Lek mogu koristiti deca, ali u manjim dozama.
Primena:
Pomaže kod najtežih oboljenja poput malignih (naročito u pulmologiji i ginekologiji), astme, artritisa, angine pektoris.
Neophodno je pridržavati propisanog načina upotrebe.
Preporučljivo je u sirup dodati ekstrakt propolisa (alkoholni ili vodeni) po deset kapi na svaku kašiku, pre upotrebe istog.

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=xB7pQpNx-F4&feature=fvst


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Ned Nov 09, 2008 9:00 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
Postovi: 2917

MED TOPI SUVIŠNE KILOGRAME!


Siguran sam da ćete teško poverovati u ono što ćete pročitati u ovom tekstu, ali je zaista istina da med može pomoći osobama sa prekomernom telesnom težinom da zdravstveno bezbedno mršave.
Svi dosadašnji napori nauke da napravi preparat koji će omogućiti da gojazni mršave na zdravstveno ispravan način nisu urodili plodom. Liposukcija kao sve popularnija hirurška metoda je takođe pokazala svoje nedostatke. Pacijenti koji su se podvrgli liposukciji tri puta su skloniji da povrate kilograme ukoliko se ne pridržavaju adekvatnog režima ishrane i četiri puta skloniji da povrate kilograme bez redovnih fizičkih aktivnosti, tvrdi dr Rod Rohrich u studiji objavljenoj u oficijelnom časopisu Američkog udruženja plastičnih hirurga za decembar 2004.
Početkom prošle godine, nekoliko afirmativnih napisa u britanskoj štampi, izazvalo je bukvalno pražnjenje rafova sa medom u prodavnicama, naročito u Škotskoj. Naime, otuda je potekla priča da se prekomerna telesna težina može lako savladati jednostavnim postupkom: konzumiranjem pčelinjeg meda neposredno pred spavanje!
Sigurno se pitate kako je ovo moguće kada je opšte poznato da je med visokoenergetska hrana. To je tačno. Ali je i tzv. eurokrem visokoenergetska hrana, pa niko od njega nije smršao. Razlika je prosta: med je PRIRODAN proizvod, a priroda je svakoj bolesti našla i leka. Pitanje je samo da li ga je čovek prepoznao na pravi način.
Autori dijete su dugo radili na optimizaciji sportske ishrane. Wihova istraživanja i iskustva su rezultovala preporukom sportistima da pre spavanja uzimaju med, kako bi oporavak njihovog organizma od prevelikog fizičkog napora protekao na najbolji način. Odziv sportista je bio fantastičan, jer su primetili odlične rezultate (povećana izdržljivost). Od poznatih sportista ovu dijetu upražnjavaju biciklista Chris Hoy koji je u Atini osvojio zlatnu medalju i bokser šampion Alex Arthur.
Kao i sva savršena i genijalna rešenja velikih problema, i objašnjenje za ovaj efekat je jednostavno. Med sadrži visok procenat fruktoze. Odnos glukoze i fruktoze u medu je otprilike 1:1. Sličan odnos je i u voću, ali ga voće sadrži u znatno manjim količinama. Zato je med pogodniji, jer se isti efekat dobija konzumiranjem veoma male količine meda, svega nekoliko kašičica ili jedna puna supena kašika pred spavanje. Kada čovek unese veliku količinu fruktoze, ona odlazi u jetru a ne u mišiće, i tamo se kroz jedan duži proces pretvara u glukozu. Samo jetra ima enzimski sistem koji može da obradi fruktozu. U jetri se fruktoza pretvara u glikogen. Zato ona ne prolazi kroz jetru i ne ide u sistemsku cirkulaciju. Iz glikogena se može stvoriti glukoza i otpustiti u krvotok ako nivo šećera (glukoze) u krvi padne. Ali, ovo nije cela priča o fruktozi. Daleko od toga. Fruktoza aktivira enzim u jetri koji joj omogućava da usvoji mnogo više glukoze nego što joj treba. Ovaj neverovatan trik, pomoću koga fruktoza ulazi u jetru i otvara vrata za ulaz glukoze autori su nazvali fruktozni paradoks. Taj ulaz većih količina glukoze u jetru sprečava nagli skok nivoa glukoze u krvi. Drugim rečima, fruktoza praktično svojim načinom delovanja utiče na smanjenje nivoa glukoze u krvi i može se nazvati njegovim regulatorom. Mali broj ljudi danas može da poveruje u to da med dovodi do smanjenja nivoa glukoze u krvi, a ne do njenog povećanja, ali treba im reći da je to nedavno i dokazano, mada stručna medicinska javnost u našoj zemlji sa tim još uvek nije upoznata (Noori S. Al-Waili, Dubai Specialized Medical Center and Medical Research Laboratories, Journal of Medicinal Food, Vol. 7, No. 1, april 2004). Po njemu, kod bolesnika sa šećernom bolešću, unos meda izaziva veći rast glukoze u plazmi nakon 30 minuta nego što je to slučaj kod unosa belog šećera (saharoze), ali nakon 60, 120 i 180 minuta, taj rast je bio veći kod saharoze nego kod meda! Uz to, med izaziva veći porast insulina u krvi nego što to čini saharoza, kako nakon 30, tako i nakon 120 i 180 minuta. Razmislimo o tome sa aspekta činjenice da prosečni Amerikanac godišnje pojede oko 75 kg belog šećera! Redovno konzumiranje meda tokom 15 dana snižava holesterol za 7%, lipoproteine niske gustine (LDL) za 1%, C reaktivni protein za 7%, homocistein za 6%, nivo glukoze u plazmi za 6%, dok lipoproteine visoke gustine (HDL) povećava za 2%.
Unos fruktoze hranom iz prirode (med, voće, povrće) pored stabilizacije nivoa krvne glukoze, obezbeđuje pomenutim mehanizmima kontinuirani i optimalni dotok glukoze do mozga tokom celog dana, naročito tokom noći. Mozak je organ koji troši veliku količinu glukoze i drugih materija za svoj rad. Qudi su i subjektivno primetili da mogu biti mnogo iscrpljeniji nakon napornog umnog, nego fizičkog rada, i to je zaista tako. I pri mirovanju ćelije mozga troše 20 puta više energije nego bilo koje druge ćelije u organizmu. Oko 65% plasirane glukoze jetra otpušta na zahtev mozga. Ako glukoza nije dostupna, ćelije mozga umiru za nekoliko minuta. Kad mu je već toliko potrebna glukoza, zašto nema sopstveno skladište energije? Jednostavno zato što skladištenje glukoze zahteva mnogo prostora, a u mozgu tako velike „sobe“ nema. Svima nam je poznato koliko je teško da i ovolika glava prođe kroz porođajne kanale. Da postoji skladište za glukozu, glava bi bila veća za oko 25%, i tada niko ne bi mogao da se rodi. Svaki pad glukoze u krvi je opasan za mozak. Čak i na mali pad njenog nivoa mozak panično reaguje. Odmah se aktiviraju adrenalne žlezde i stavljaju u maksimalni pogon, te produkuju adrenalne hormone, koji su u tim visokim dozama praktično toksični i deluju stresno. Ako se luče hronično, dovode do bolesti organizma. Na žalost, njihovo hronično lučenje prati modernog čoveka i dovodi do bolesti srca, osteoporoze, gojaznosti, insulin nezavisne šećerne bolesti, pada imuniteta, depresije i drugih bolesti. Izbalansirani unos ugljenih hidrata (medom) otklanja prekomernu aktivnost adrenalnih žlezda i sprečava efekte koje njihovi hormoni izazivaju. A istovremeno smo stabilizovali krvnu glukozu i optimalno ishranili mozak. Može li se bolje od toga?
Ovde treba napomenuti da sve ovo funkcioniše samo uz pomoć fruktoze poreklom iz meda (ili voća i povrća). Ako se koristi visokofruktozni kukuruzni sirup (kog nesavesni sve češće upotrebljavaju ne samo za prihranjivanje pčela iz nužde već i za falsifikovanje meda) izostaju svi pomenuti pozitivni efekti. Metabolizam takve fruktoze se okončava pretvaranjem u masti umesto u glikogen, krvna glukoza opada, luče se adrenalni hormoni na zahtev mozga, i slede gojaznost i šećerna bolest.
Stabilizovanje nivoa šećera u krvi omogućava organizmu da produkuje „oporavljajuće“ (anaboličke) hormone koji popravljaju oštećene mišiće, regenerišu i stvaraju novo tkivo. Ovi hormoni sagorevaju masti i regulišu nivo šećera u krvi. Ako nivo glukoze u krvi nije stabilan i koncentracija pada, luče se adrenalni stresni hormoni koji se trude da ponovo stabilizuju poremećeni nivo glukoze. Ti hormoni inhibišu oporavak. Masti tada ostaju zatvorene u masnom tkivu, a mišići se degradiraju da bi se stvorila glukoza za mozak. Ali, ako je jetra nahranjena medom, sve se odvija željenim planom: luče se oporavljajući hormoni koji okrepljuju organizam i sagorevaju masti. Znači, konzumiranjem meda pre spavanja pomažete bolje sagorevanje masti tokom sna. Gospodin McInnes kaže: „Ključno vreme za sagorevanje masti predstavlja prvi deo sna, tj. onaj deo koji se naziva sporotalasnim spavanjem. Aktivira se hipofiza lučeći seriju hormona koji razlažu masno tkivo koristeći ga kao svoje pogonsko gorivo. Ako vašu jetru ne napunite pred spavanje fruktozom, vaše telo neće produkovati pomenute hormone zato što beznadežno pokušava da održi stabilnim nivo šećera u krvi. Ispitivanja kod naših atleta su pokazala da primena naše strategije punjenja jetre pred spavanje fruktozom mnogo bolje kontroliše osećaj gladi“. Pridružio bih se ovim ocenama rekavši i to da se ujutru budite mnogo čiliji i odmorniji.
Hipofiza se znači aktivira i usklađuje rad niza obnavljajućih hormona (hormon rasta, insulinu slični faktor rasta, i testosteron kod muškaraca, a estrogen i progesteron kod žena). Svi, svi, ali baš svi obnavljajući hormoni mobilišu masne naslage tokom sporotalasnog dela sna, koristeći ih kao pogonsko gorivo. U energetskom smislu, ovo je veoma skup proces. Petnaestominutno vežbanje tri puta nedeljno je dovoljno da stimuliše ovaj složeni proces. Proces zahteva 7 noći za obnavljanje oštećenja i osoba 7 noći gubi masno tkivo. Ako se u svakom od tri nedeljna vežbanja opterećuju različite grupe mišića, definitivno nema ničeg lakšeg što će dovesti do mršavljenja. Svaka grupa mišića koja se opterećuje trebalo bi da relativno miruje sedam dana, jer bi ponovno naprezanje dovelo do izvesne inhibicije procesa oporavka. Jedan od najinteresantnijih aspekata ovog procesa je taj što se troši samo telesno masno tkivo, a ne i masno tkivo mišića. Mogu li išta više da požele ljudi sa prekomernom telesnom težinom?
Takođe je veoma važno da spavanje protiče u miru, u totalnom mraku, bez veštačkog svetla, kako bi hormoni obavljali svoj zadatak onako kako treba. Umesto da satima vežbate aerobik, sasvim je dovoljno da svega tri puta nedeljno po samo 15 minuta radite relativno teške vežbe (recimo dizanje tegova ili drugi težak fizički rad), što će dovesti do suptilnog oštećenja mišićnog tkiva, a zbog ovakve dijete, pomenuti hormoni će ga tokom spavanja obnavljati mobilišući neželjeno masno tkivo. Jer, pokazalo se da milioni onih koji svakodnevno upražnjavaju aerobik, prilikom svakog gubitka telesne težine, proporcionalno mnogo više gube mišićnu masu nego masno tkivo. Taj gubitak mišićne mase zahteva lučenje adrenalnih hormona, koji su „toksični“. Prema tome, mnogo je korisnije otići u krevet nego u gimnastičku salu. Pored toga, naporno vežbanje ili naporan rad troši isključivo ugljene hidrate, a ne masti. Masti se troše tek tokom oporavka, ako je on pravilno usmeren. Sve se ovo previđa u svakoj teretani i na svakom sportskom ili rekreativnom igralištu. Kada rekreacioni treneri saznaju za ovaj fiziološki proces, pitaju se zašto im to niko do sada nije rekao. U rešavanju problema gojaznosti, čak i farmaceutske kompanije ignorišu ulogu jetre. Fokusiraju se na neurotransmitere koji regulišu i apetit, ne uzimajući u obzir status energije u organizmu, što predstavlja primarnu informaciju koju daje jetra, a tek kasnije se ona pretvara u aktivnost putem neurotransmitera. To je i za očekivati, jer kakav profit bi farmaceutske kompanije ostvarile time što bi rekle gojaznima da jedu med pred spavanje?
Kao što vidite, ceo koncept je upravo suprotan od onog koji milione ljudi godinama upućuje na aerobik. On nas praktično upućuje na povratak prirodi.
Pravilna ishrana ili farmaceutski preparati treba da obezbede dovoljan unos aminokiselina L-ornithine i L-arginine, kao i L-carnithine (vitamin BT). I ornitin i arginin stimulišu hipofizu da luči ključni hormon za oporavak, hormon rasta. On u sadejstvu sa drugim oporavljajućim hormonima razbija skladišta masti, oslobađa ih i troši tokom sna. Karnitin je deo sistema za transport masti koji ih prenosi do mitohondrija (energetska laboratorija ćelija) koje sagorevaju masti u svim tkivima. Karnitin je prirodni aminokiselinski derivat i najviše ga ima u piletini, govedini, svinjetini, ribi i mlečnim proizvodima. Novije studije dokazuju i njegovu veoma važnu ulogu u prevenciji i lečenju popuštanja levog srca, tj. leve komore (F. Jeejeebhoy, 2002) i u pokretljivosti spermatozoida (Carlo Foresta, 2005).
Ali, kao i kod svake druge hrane, i unos aminokiselina ne sme biti preteran, već isključivo optimalan i to najbolje kroz izbalansiranu prirodnu ishranu, a ne kroz farmaceutske preparate. Jer, svaki višak ili nedostatak nekog hranljivog sastojka može dovesti do poremećaja u organizmu. Navešću primer arginina. Ima ga dosta u kikirikiju, lešnicima, čokoladi, želatinu. Ako se pretera i unesu se visoke doze (recimo samo 60 grama čokolade ili kikirikija), arginin (naročito kad je u ishrani malo lizina) kod osetljivih osoba može promovisati pojavu i ubrzani razvoj herpesa (Richard S. Griffiths). Ako se istovremeno unosi i dosta mleka, do ovoga ne bi trebalo da dođe jer je mleko (ali i meso) bogato lizinom koji deluje suprotno.
Zato zapamtite da samo raznovrsna i umerena ishrana može doneti zdravlje. A med kao važan sastojak takve ishrane, kao što vidite, donosi i vitku liniju. Za sve nas koji smo puniji (to zvuči mnogo lepše nego debeli, zar ne?), med je otkrovenje.
Treba naglasiti i da ova dijeta, kao i svi tretmani pčelinjim proizvodima, dovodi organizam u izbalansirano stanje, bez obzira da li ste mršavi ili gojazni. I ne samo to. Eliminiše svakodnevni fizički i psihički stres, što je danas veoma važno.

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=xB7pQpNx-F4&feature=fvst


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Ned Nov 09, 2008 9:00 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Apr 01, 2008 6:10 pm
Postovi: 2010
Lokacija: tu u vashoj blizini
Mycosis fungoides



Uzrok nastanka

Uzrok nastanka nije poznat. Kao što je slučaj sa većinom malignih neoplazmi, i ovde se verovatno radi o uticaju velikog broja faktora. Najčešće pominjani faktori rizika su radijacija, hronični dermatitis, profesionalna ekspozicija kancerogenim agensima i genetska predispozicija. Uloga onkogenih virusa, HTLV retrovirusa i Epstein-Barr virusa još uvek je diskutabilna.


Klinička slika

MF je najčešći kožni limfom. Javlja se pretežno kod sredovečenih osoba, ali se viđa i u periodu adolescencije. Najznačajniji klinički simptom je svrab, koji može da prethodi 10 i više godina pojavi klinički manifestnog limfoma i prati sve stadijume bolesti. Postoje tri klinička oblika MF:

Klasični progresivni oblik (Alibert-Bazin)-protiče kroz tri stadijuma.

Prvi stadijum (premikotični) počinje u vidu nekarakterističnih u početku nejasno, a kasnije jasno ograničenih eritemoskvamoznih plakova. Plakovi su velikih dimenzija, od 2-20 ili više cm i kod istog bolesnika istovremeno i sukcesivno mogu se javljati različite promene. Boje su svetle do tamno eritematozne (crvene), bizarne konfiguracije i obično praćane svrabom, koji je nekada dominantan klinički simptom. Plakovi se javljaju na donjem delu trupa u predelu bokova, glutealne regije i butina, na licu, a ređe na ostaloj koži. Retko oboljenje može početi u vidu sjajnih, bledoeritemnih atrofičnih plakova sa teleangiektazijama (tačkasto proširenje kapilara), i tada klinička slika odgovara poikilodermi atrophicans vasculare Petges-Jacobi. Promene se takođe javljaju na donjem delu trupa, ali i na dojkama i unutrašnjim stranama ruku i butina.

Drugi stadijum (infiltrativni) odlikuje se formiranom infiltrativnom pločom (plakom). Počinje sa širenjem i karakterističnom perifernom infiltracijom prethodno postojećih promena, ili de novo. Plakovi obično pokazuju različit stepen infiltrovanosti, a pojedini imaju lučni, serpiginozni ili vijugasti izgled. Lokalizuju se na celoj koži mada pretežno na licu, bočnim stranama trupa i proksimalnim stranama ekstremiteta. Boja im se kreće od lividnoeritematozne do mrkocrvene. Često su zahvaćene membrane usne duplje. Kod zahvatanja kapilicijuma (kosmatog dela glave) nastaju polja ireverzibilne alopecije (gubitak dlake). Svrab je intenzivan i može da dovede do eksfolijacija (guljotina), lihenifikacije (lichen-lišaj) i sekundarne infekcije. Limfni čvorovi mogu biti zahvaćeni, ali kasnije od manifestacija na koži, i to predstavlja loš prognostički znak.

Treći stadijum (tumorski) karakteriše se pojavom tumoskih infiltrata u zonama eritema, infiltrovanih plakova na zdravoj i/ili na klinički neizmenjenoj koži. Tumori su hemisferični, veličine oraha do pomorandže, boje svetlocrvene, ljubičaste do mrkocrvene. Pokazuju sklonost ka konfluiranju i stvaranju velikih tumorskih masa koje brzo egzulcerišu. Polimorfna klinička slika koja se vidi na početku, sa napredovanjem bolesti postaje sve monomorfnija. Limfni čvorovi najčešće bivaju zahvaćeni. U terminalnom stadijumu bolesti postoje samo egzulcerisani tumori. Dobro opšte stanje bolesnika dugo ostaje očuvano.

Eritrodermijski oblik (Hallopeau-Besnier) - karakteriše se pojavom eritematoznih makula sa tankom skvamom koje brzo konfluiraju i zahvataju gotovo čitavu kožu. Promene su uvek praćene perifernom limfadenopatijom i često ektropionom (izvrnutost) kapaka. Čest nalaz su univerzalna alopecija i teška onihodistrofija (oštećenje nokta). Pri daljoj progresiji bolesti u limfnim čvorovima se razvijaju znaci limfoma, a usled zahvatanja periferne krvi-leukemija. Evolucija bolesti je spora uz progresivan tok sa zahvatanjem unutrašnjih organa (pluća, jetra, slezina i bubreg) i značajan je poremećaj opšteg stanja.

MF sa tumorima d'emble (Vidal-Brocq) - najagresivniji oblik sa najlošijom prognozom i karakteriše se pojavom tumora na klinički neizmenjenoj koži. Tumori su različite veličine i oblika, boje od svetlocrvene do mrkocrvene, imaju tendenciju da rano egzulcerišu i formiraju duboke ovalne ulceracije zaobljenih ivica, čije je dno pokriveno nekrotičnom sivkastom masom.


Dijagnoza

Postavlja se na osnovu anamneze, kliničke slike, biopsije kože i histološke slike, laboratorijskih analiza (kompletne krvna slika, biohemojske analize), rendgenografije grudnog koša, ultrazvuka ili CT-a (skener) abdomena, punkcije kostne srži, biopsije limfnih čvorova, jetre i drugih organa.


Lečenje

Kod inicijalnih promena primenjuje se lokalna citostatska terapija. U stadijumu pločastih infiltrata primenjuje se fototerapija (PUVA) uz istovremenu primenu retinoida. U novije vreme se u opštoj terapiji sa uspehom primenjuje i rekombinantni interferon alfa, samostalno ili u kombinaciji sa PUVA.

U tumorskoj fazi efikasna je jonizujuća radijacija, kod uznapredovalih oblika bolesti primenjuje se i sistemska citostatska terapija.

U novije pokušaje ubrajaju se primena ekstrakorporalne fotohemioterapije, antilimfocitnog seruma, monoklonalnih antitela usmerenih prema T-limfocitima, kao i primena leukoforeze.

Slika

_________________
nije srecan onaj ko ima shta zheli,
nego onaj koji ne zheli ono shto nema


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Ned Nov 09, 2008 9:02 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Apr 01, 2008 6:10 pm
Postovi: 2010
Lokacija: tu u vashoj blizini
Molluscum contagiosum



Uzrok nastanka

Oboljenje je virusne prirode-Molluscum contagiosum virus (MCV) iz grupe DNK pox virusa, izrazito epidermotropan. Do infekcije dolazi direktnim kontaktom sa inficiranom osobom ili preko odeće i predmeta za ličnu higijenu. Inkubacija može trajati od nekoliko dana do nekoliko meseci.




Učestalost

Najčešće se javlja kod dece predškolskog i školskog uzrasta, retko pre prve godine života i kod osoba na imunosupresivnoj terapiji.



Klinička slika

Najčešće su promene lokalizovane na koži lica, genitalijama i pregibima u vidu pojedinačnih ili grupisanih poluloptastih tvorevina nežnog perlastog izgleda sa diskretnim udubljenjem u centru. Najčešće su asimptomatske, mada u slučaju sekundarne bakterijske infekcije jako svrbe, a češanjem se obično promene dalje rasejavaju (autoinokulacija). Najčešće se to dešava kod dece atopičara (tzv.Eczema molluscatum).

Dijagnoza

Za postavljanje dijagnoze je sasvim dovoljan izgled i lokalizacija promena kao i to da se pritiskom na promene istiskuje beličasta sirasta masa. Moguće je naravno mikroskopski dokazati mnogobrojna moluskum telašca koja su zapravo virusom transformisane ćelije epiderma.

Lečenje

Moguća je spontana regresija (posle 6 meseci), ali i rasejavanje postojećih promena. Najbolji rezultati se postižu mehaničkim uklanjanjem promena: iglom, skalpelom, kiretom, a zatim nastale erozije premazati jodom. Može se primeniti i krioterapija, terapija radiotalasima. Nakon završetka terapije potrebne su kontrole zbog moguće pojave novih promena.







Slika

_________________
nije srecan onaj ko ima shta zheli,
nego onaj koji ne zheli ono shto nema


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Ned Nov 09, 2008 9:03 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
Postovi: 2917
MED I PSORIJAZA

Propolis / 20% alkoholni ekstrakt propolisa / 3 x 20 kapi rastopljenih u vod ili mleku;

Mazanje obolelih površina kremom koja sadrži 15 % propolisa.

Matični mleč (liofilizirani), 120 mg dnevno.

Vitaminska ishrana ( sveže voće i povrće).

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=xB7pQpNx-F4&feature=fvst


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Ned Nov 09, 2008 9:04 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Apr 01, 2008 6:10 pm
Postovi: 2010
Lokacija: tu u vashoj blizini
Miomi materice - učestalost, podela, patologija



miomi su najucestaliji benigni tumori materice i svih genitalnih organa žene. Oni predstavljaju dobrocudne izraštaje glatkih mišica materice. U zavisnosti da li u sastavu tumora preovladuju glatke mišicne celije ili fibrozno vezivno tkivo oni se u strucnoj literaturi zovu još i lejomiomi ili fibromiomi (¨fibroidi¨).

Učestalost

Pojava mioma pre puberteta je izuzetno retka a posle klimakterijuma (menopauze) iznosi oko 3-4 %. Najcešce se javljaju u generativnom periodu žene pri cemu njihova ucestalost posle 35 -e godine života iznosi 15-30 %. U svakodnevnoj lekarskoj praksi kaže se da ce svaka peta žena tokom života imati miom na materici.

Etiologija

Iako su faktori i uzroci koji dovode do nastanka mioma ispitivani dugi niz godina, njihova etiologija još uvek je nepoznata. U osnovi svi tumori, pa i miomi, nastaju kada se poremete kontrolni mehanizmi koji regulišu rast i razvoj celije . Vecina tumora potice od prekurzorskih ili ¨stem¨celija. Genska mutacija unutar ovih celija predstavlja glavni razlog i prvi korak u nastanku tumora. Ovome ide u prilog i podatak da se miomi materice cešce javljaju kod žena unutar jedne te iste porodice što potvrduje ulogu naslednog genskog faktora.
Hormonska zavisnost i povezanost sa rastom mioma takode je dokazana. Klinicka ispitivanja potvrduju da se miomi javljaju u generativnom ili reproduktivnom periodu života žene kada je lucenje hormona najintenzivnije. Ovome ide u prilog cinjenica da miomi povecavaju svoj rast tokom trudnoce i postepeno se povlace posle menopauze. Stimulacija sa ženskim polnim hormonom (estrogenom) sistemski ili lokalno kao i potpomažuci efekat izmedu lucenja hormona rasta i humanog placentarnog laktogena uticu na porast mioma.

Anatomska Podela

Svi miomi su u pocetku lokalizovani u mišicu matericnog zida odnosno ¨intramuralno¨. Svojim daljim rastom oni se utiskuju prema matericnoj duplji (¨submukozni miomi¨) ili idu prema površini (¨subserozni miomi¨). Po svojoj lokalizaciji mogu biti :
- cervikalni, lokalizovani unutar tkiva grlica materice,
- submukozni u 5 % slucajeva, nalaze se neposredno ispod sluznice matericne duplje-endometrijuma. Ako imaju peteljku i spuštaju se kroz kanal grlica materice u vaginu zovu se peteljkasti submukozni miomi (radajuci miomi, ¨in statu nascendi¨),
- Subserozni miomi, lokalizovani ispod seroznog pokrivaca materice ili peritoneuma - menjaju njen izgled unutar trbušnje duplje,
- Parazitarni miomi nastali od peteljkastih subseroznih mioma koji parazitiraju na krvnim sudovima trbušne maramice ili drugih organa,
- Intraligamentarni miomi unutar prednjeg ili zadnjeg širokog ligamenta.

Patologija

Po svom izgledu miomi su ¨ cvornovati ¨ tumori koji variraju po broju i velicini. Oni mogu biti mikroskopskih dimenzija ili težiti i do 30 kilograma. Po svojoj konzistenciji oni su uobicajeno nalik na ¨tvrdu gumu¨ ali mogu biti sasvim meki ili cvrsti kao kamen. Iako nemaju pravu kapsulu oko sebe njihove ivice su odvojene od okolnog mišicnog tkiva sa nekom vrstom ¨pseudokapsule¨. Po pravilu ih krvlju snabdeva barem 1 veci krvni sud. Oko 2/3 svih mioma pretrpi izvesne degenerativne promene u vidu tzv. : hijaline , cisticne, miksomatozne, mukoidne ili masne degeneracije, kalcifikacije, krvavljenja, infekcije, nekroze ili raspadanja.
Kod mioma sa neuobicajenom histološkom strukturom mogu se povremeno na mikroskopskom preparatu sresti hipercelularnost, atipicna jedra i gigantske celije. miomi sa neregularnom formom rasta mogu zahvatiti i krvne sudove, širiti se izvan materice ili retko dati metastaze na druga mesta u organizmu. Benigni ili dobrocudni metastazirajuci miomi porekla materice su prava retkost. Diseminovana lejomiomatoza po trbušnoj opni (peritoneumu) je takode opisana u literaturi. Intravenska lejomiomatoza predstavlja rast dobrocudnoih glatkih mišica u krvne sudove izvan granica mioma

_________________
nije srecan onaj ko ima shta zheli,
nego onaj koji ne zheli ono shto nema


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Ned Nov 09, 2008 9:04 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
Postovi: 2917
MED I HERPES

Liječenje herpesa medom

Med bolji od Aciclovira u liječenju herpesa

Virusi herpesa rado napadaju usne ali očigledno nisu sladokusci pošto ih med nagoni u bijeg. U ovoj studiji je bilo testirano 16 osoba sa herpesom usana ili genitalnih organa, koji su u prethodnoj godini imali 6 recidiva u trajanju od 7 do 12 dana, koji su posjedovali antitijela protiv herpes simplex virusa i nisu dosad bili liječeni virostatikom Aciclovirom.
Sljedeća dva recidiva su bila liječena po principu slučajnog uzorka ili s medom (čvrsti pritisak herpesne lezije sa gazom natopljenom medom, četiri puta dnevno po 15 minuta) ili sa Aciclovirnom cremom, šest puta dnevno. Lokalna aplikacija meda se pokazala uspješnijom kod obadvije herpesne lokalizacije. Trajanje recidiva i bolova se skratilo, stvaranje kraste i kompletno izlječenje se ubrzalo. Pacijenti su ocijenili liječenje medom boljim, nuspojave nisu nastupile. Nasuprot tumu, svrbež se pojavio kod tri pacijenta liječena Aciclovirom.

Komentar
Med je bio od davnina visoko cijenjen kao lijek. U novije vrijeme su dokazana antibakterijska svojstva protiv mnogobrojnih uzročnika, uključujući gljivicu Kandidu . Postoje spomena vrijedni izvještaji o uspješnom liječenju inficiranih kožnih rana sve do konjunktivitisa izazvanog stafilokokima i pseudomonasom.
Kako su prethodni naleti herpesa trajali od 7 do 12 dana, primjena obiju metoda, koje su skratile trajanje bolesti na 5,5 odnosno 2,5 dana predstavlja izvrsno terapijsko rješenje, svakako sa statistički značajnom nadmoćnošću lokalne primjene meda.
Trenutno se može samo špekulirati koje su substance odgovorne za ovo djelovanje., jer primjena meda ispunjava sve kriterije polifarmacije. Med sadrži izmedju ostalog flavonoide, vitamine E, C i B-kompleksa, bakar, cink, aminokiseline i dušični monoksid iz pčelinjih slinovnica.

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=xB7pQpNx-F4&feature=fvst


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Ned Nov 09, 2008 9:06 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Apr 01, 2008 6:10 pm
Postovi: 2010
Lokacija: tu u vashoj blizini
Miomi materice - lečenje



Lečenje

Sve dok miomi ne daju izražene simptome i dok ne pokazuju ekspanzivan rast oni se ne moraju hirurški leciti. Uobicajeno se vrši ginekološka i ultrazvucna kontrola velicine materice i mioma 1-2 puta godišnje. U slucajevima kada miomi nisu veliki i uzrokuju samo blaže poremecaje i neregularno ciklicno krvavljenje može se pokušati sa regulacijom ritma krvavljenja uz primenu lekova koji u sebi sadrže gestagene 6-12 meseci. Od lekova u cilju zaustavljanja menstruacionog krvavljenja kod mioma primenjuje se sa manjim ili vecim uspehom danazol iz grupe antigoinadotropina. U novije vreme primena GnRH agonista u vidu svakodnevnih subkutanih injekcija, intranazalnog spreja ili u obliku implanta sa produženim dejstvom(Zoladex-implanti 3,5 mg) daje odredene povoljne rezultate. Primenjuju se samostalno ili u preoperativnoj pripremi u konzervativnoom tretmanu mioma (miomektomija). Najbolji rezultati se postižu kod žena u periodu perimenopauze. Glavni efekti ovih lekova su smanjenje debljine endometrijuma i redukcija krvavljenja kao i smanjenje velicine mioma. U toku terapije. Ako ova terapija ne urodi plodom preporucuje se operativno lecenje mioma.
Hirurško lecenje sprovodi se tek kada i ukoliko miomi pocnu naglo da rastu, prave pritisak na okolne organe ili uzrokuju obilno i neuredno krvavljenje iz materice koje pacijentkinju uvodi u anemiju i koje se ne može regulisati medikamentoznim putem. Na raspolaganju stoje 2 hirurška pristupa : miomektomija sa ocuvanjem materice u celini ili histerektomija - odstranjenje citave materice sa ili bez adneksa (jajnici i jajovodi). Ovi operativni zahvati izvode se abdominalnim putem, rezom u predelu donjeg dela trbuha (donji uzdužni rez ili poprecni rez po Fanenštilu). U slucajevima kada je prisutan i spad materice i kada miomi nisu izrazito veliki može se uraditi vaginalna histerektomija ili odstranjenje materice vaginalnim putem. U novije vreme radi se i laparoskopski asistirana vaginalna histerektomija koja u dobro odabranim i selektiranim slucajevima daje odlicne rezultate.
U razmatranju izbora i vrste hirurškog postupka znacajno uticu godine pacijentkinje i želja za radanjem. Kod žena koje nisu završile reproduktivnu funkciju težimo ocuvanju materice i kada je to mogucno preporucujemo samo miomektomiju. Kada je reproduktivna funkcija završena i ako su miomi veliki (ili zahvataju citavu matericu u celini) preporucujemo histerektomiju. Uobicajeno, jajnici se ne odstranjuju zajedno sa matericom ako su zdravi. Odstranjenje kjlinicki zdravih jajnika zajedno sa matericom vrši se samo u izvesnim slucajevima u periodu klimakterijuma kada bolesnica to izricito želi ili zbog rizika nastanka malignih tumora jajnika (rak jajnika u porodici). U takvim slucajevima postoperativno se (posle kontrolnog pregleda dojki, ultrazvucnog pregleda jetre i žucne kesice, masti u krvi i hepatograma) ordinira hormonska supstituciona terapija estrogenima.
U toku trudnoce i porodaja miome ne treba hirurški tretirati osim ako ne prave komplikacije (uvrtanje, nekroza, degeneracija, upala) i time ¨iznude intervenciju¨. Odstranjenje mioma u trudnoci, u toku carskog reza i u periodu babinja povezano je sa povecanim rizicima krvavljenja i ucestalijim intra i postoperativnim komplikacijama. miomi se u voim okolnostima mogu ukloniti u drugom aktu posle porodaja ili carskog reza odnosno po završetku perioda puerperijuma (babinja). Izuzetno, ako su na tankoj peteljci mogu se ukloniti i za vreme carskog reza . Histerektomija ili miomektomija neposredno posle porodaja vrši se kada miomi uzrokuju znacajne i po život opasne komplikacije (krvavljenje, spuštanje u grlic materice, febrilno stanje zbog degenerativnih promena unutar mioma i dr.).
Poslednjih godina u izvesnim centrima u Srbiji ( Beograd i Kragujevac) kod pojedinacnih i ¨submukozno¨lokalizovanih mioma (ispod sluznice matericne duplje) koji uzrokuju neuredno krvavljenje pokušava se sa instaliranjem koncentrovanog alkohola odnosno metotreksata (citostatik) u miom u cilju smanjenja velicine mioma i regulacije krvavljenja.

_________________
nije srecan onaj ko ima shta zheli,
nego onaj koji ne zheli ono shto nema


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Ned Nov 09, 2008 9:06 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
Postovi: 2917
MED I Anemija
- Recept za podizanje nivoa željeza u krvi


Ovaj recept smo dobili od gdje. Sande Jurković, koja je nakon poroda imala vrlo nizak nivo zeljeza u krvi. Kako nije podnosila lijekove za liječenje anemije, tipa Retafer, Retafol, Heferol, Ferrumlek - bila je prisiljena posegnuti za nečim drugim. Kolegica na poslu joj je predložila da koristi pripravak na bazi cikle, mrkve, jabuka i meda, koji je i njoj pomogao kada je imala iste poteškoće. Nakon više mjeseci korištenja ovoga pripravka, nivo željeza u krvi gdje. Jurković se podigao na zadovoljavajući nivo.
Ako i vi imate iste probleme, a klasični lijekovi ne pomažu, evo recepta, pa pokušajte:

- Naribati 1/2 kg cikle, 1/2 kg jabuka i 1/2 kg mrkve. Pustiti da odstoji preko noći, ocijediti i pomiješati sa 1/2 kg meda.
Uzimati po jednu jušnu žlicu tri puta dnevno.

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=xB7pQpNx-F4&feature=fvst


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Ned Nov 09, 2008 9:08 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
Postovi: 2917

MED ZA JAČANJE POLNE MOĆI



Uvod

Savremen način življenja i primena novih tehnologija doneli su nam visok standard i komfor, mnoge radosti i zadovoljstva. Da bi ostvario prestižne ciljeve savremen čovek se našao pred mnogim zahtevima vremena, odricanjima i naporima, koji ga iscrpljuju, čine hronično umornim i nezadovoljnim.
Odsustvo želje za seksom i/ili smanjenje polne moći je česta pojava kod mnogih osoba oba pola, bez obzira na starosno doba.
Farmakologija, kao i u mnogim drugim slučajevima ljudskih tegoba, nudi paletu preparata koji obećavaju povratak polne moći. Kao i kod svih drugih poremećaja i bolesti, medikamentna terapija nije bez kontraindikacija i neželjenih dejstava. Terapijsko dejstvo je najčešće kratkotrajno i čudotvornost brzo prestaje. Čovek je posebno osetljiv kada je polna moć u pitanju, pa je to dozvolilo i enormno visoke cene ponuđenih preparata.
Afrodizijaci, prirodni stimulansi seksualne moći su čoveku vrlo pristupačni i po ceni i po ponudi. Među njima su najznačajniji pčelinji proizvodi, za čije se afrodizijačko svojstvo znalo još od davnina.
Ovaj rad potencira dosadašnja i prezentuje nova saznanja o svojstvima pčelinjih proizvoda za jačanje libida i kao takve ih preporučuje sadašnjim i budućim kupcima.

Ishrana za ljubavni život

Poznato je da polnu nemoć potencira neizbalansirana i nepravilna ishrana, nedostatak vitamina u organizmu, preterana psihofizička iscrpljenost, dugotrajna upotreba alkohola i duvana.
Namirnice koje bi mogle da otklone slabosti seksualne moći treba da sadrže dosta kalijuma, magnezijuma i asparaginsku kiselinu. U ishrani osoba posustale polne moći treba da je znatno više zastupljeno voće i povrće. Umerena i pravilna ishrana treba da je podržana čestim boravkom na svežem vazduhu i noćnim odmorom u trajanju od 7 do 8 sati.
Osobama oslabljene polne moći ne preporučuju se: veća količina lubenica, krastavaca, kiselih jabuka, kisela jela uopšte, bundeva i čaj od nane. Strast za čašicom smatra se najčešćim uzrokom smanjenja polne strasti. Nagrada za odricanje od ove strasti biće zdrav i uspešan ljubavni život.
Pčelinji proizvodi, med, polen i matični mleč su prirodan čaroban lek, koji sadrži elemente neophodne da pojačaju seksualnu želju i život učine srećnim.
U medu se nalazi više različitih kiselina (do 0,43%). Najviše je organskih kao što su vinska, oksalna, jabučna, limunska, sirćetna, mravlja, a takođe i glutaminska i asparaginska. Poslednja se smatra važnom u uspostavljanju stanja potpune polne moći.
Od mineralnih materija, u medu i polenu otkriveno je čak 37 elemenata: mnogo kalijuma, natrijuma, kalcijuma, magnezijuma, gvožđa i fosfora. Pored ostalih, polen sadrži i silicijum, sumpor, mangan i mnoge druge elemente. Od minerala, za slabost o kojoj govorimo, od izuzetnog značaja je kalcijum, a za čiju resorpciju je neophodan magnezijum, mineral koji inače reguliše psihičku neurovegetativnu ravnotežu.
Matični mleč je takođe bogat mineralima. Sadrži i takve elemente kao što su zlato, kobalt i izuzetno značajan cink za kontrolu hormona.
Med, polen i matični mleč bogati su i vitaminima. Oni su u pčelinjim proizvodima sadržani u kombinaciji sa drugim, za ljudski organizam važnim materijama, što znatno pojačava njihovo dejstvo.
Sa aspekta značaja vitamina za jačanje polne moći, treba istaći da su u medu, polenu i matičnom mleču sadržani: vitamin C, tiamin (B1), piridoksin (B6), nikotinska kiselina (B5), pantotenska kiselina (B8), biotin (H) i folna kiselina (Bc). Od posebnog značaja je folna kiselina za stvaranje estrogenih hormona i iskorišćavanje belančevina.

Recepti za seksualnu vitalnost

– Protiv impotencije izuzetno pomaže jedan desert koji krije veliku snagu. Postojbina mu je Vavilon, a star je više hiljada godina. Sačuvan je na glinenoj pločici, jer je očigledno bio veoma značajan.
Uzme se jedna šolja za čaj semenki susama, 3/4 iste šolje meda i 1/2 šolje svežih pšeničnih klica. Sastojci se izmešaju sa mladim neslanim kajmakom, i oblikuje se u loptice veličine oraha. Uzima se ujutru po jedna i drži u ustima dok se ne rastopi.
– LJubavni kolačić, koji se veoma lako priprema: u posudi se izmeša jedna šolja za čaj mlevenog susama sa medom, u razmeri da se dobije gusta masa. Od smese se prave loptice koje treba držati u frižideru. Osim što sadrži kalijum, magnezijum i asparaginsku kiselinu, ova poslastica sadrži i vitamin E (vitamin plodnosti) i vitamin F, kao i kalcijum, fosfor i lecitin. Susam je bogat proteinima, čak za 50% više od mesa. Prema istraživanjima u SAD-u, više od dve trećine (77%) ženske populacije je već posle 4 – 6 nedelja terapije ljubavnim kolačićima pokazalo prve znake „ozdravljenja“. Žene su postale bolje raspoložene i seksualno aktivnije.
– Najbolje je med uzimati sa cvetnim prahom u odnosu 5:1. Takođe, med se može uzimati i u kombinaciji sa matičnim mlečom (10 g mleča na 1 kg meda). Najbolja i najefikasnija kombinacija je kilogram meda, 50 g polena i 10 g matične mleči. Uzima se tri puta dnevno po jedna supena kašika rastvorena u mlakoj vodi, pre jela. Kura traje od 1 – 2 meseca.
– Još u antičko vreme bio je običaj da neveste prvih mesec dana posle venčanja piju napitak od meda, da bi sprečile eventualnu frigidnost i povećale plodnost. Otuda i naziv „medeni mesec“. Medeni napitak se pravi od fermentisanih ječmenih klica i meda uz aromatizovanje po želji. Vremenom je ječam zamenjen hmeljom. U porcelansku ili vatrostalnu posudu sipa se 25 – 30 g hmelja i prelije sa pola litra tople vode. Procedi se posle 20 minuta i dobro zasladi medom. Pije se oko pola sata pre jela. Dokazano je da napitak veoma povoljno utiče na jače lučenje ženskih polnih hormona. Nauka je utvrdila da prevashodno med, ali i hmelj, podstiču jače lučenje hormona ženske seksualnosti.
– Preporučuje se i čaj od ruzmarina zaslađen medom, koji pored poboljšanja cirkulacije poboljšava i potenciju, uz to štiteći organizam od infekcije.
Protiv impotencije pomaže i staro narodno sredstvo: mleveni orah pomešan sa medom u istoj proporciji. Uzimaju se po dve kafene kašičice razmućene u 200 ml mleka, dva do tri puta na dan, pola sata pre jela. Kura traje najmanje četiri nedelje.
Badem, kikiriki, domaći, brazilski i indijski orah su nezaobilazne grickalice za seksualni podsticaj u kombinaciji sa medom i polenom. Samo mikroelement bor udvostručava najaktivnije forme estrogena, a testosteron povećava tri puta (estrogen i testosteron su polni hormoni). Bor se inače nalazi u bademima, lešnicima, kikirikiju, orasima, soji, jabukama, kruškama, grožđu, urmama. breskvama i medu. Pažljivo i znalački pripremljena smeša od ovih sastojaka, po recepturi autora, pod popularnim zaštićenim nazivom „Potenca Picena“ (Potenca pićena) odnela je nagradu za proizvod godine na prošlogodišnjoj pčelarskoj izložbi u Nišu, i privukla pažnju brojnih posetilaca i novinara.

Zaključak

Redovnim uzimanjem pčelinjih proizvoda pojedinačno ili u kombinaciji u vidu preparata, poboljšava se opšte stanje organizma, jača imunitet i otpornost na stres, te se poboljšava zdrav i vitalan seksualni život. Med je prirodan proizvod koji lekari preporučuju zdravima da očuvaju svoje zdravlje i bolesnima da do njega dođu. Ovaj rad je skroman doprinos rađanja feniksa tj. borbe protiv bele kuge, na obostrano zadovoljstvo žena i muškaraca.
SlikaSlika

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=xB7pQpNx-F4&feature=fvst


Poslednji put menjao Dj.Olivera dana Ned Nov 09, 2008 9:12 pm, izmenjena samo jedanput

Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Ned Nov 09, 2008 9:09 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Apr 01, 2008 6:10 pm
Postovi: 2010
Lokacija: tu u vashoj blizini
Miomi i ciste - kako nastaju i kako se leče


Najnovije statistike pokazuju da čak 80 odsto žena ima miome ili policistične jajnike. O tome kako nastaju i kako se leče govori doktorka Slavica Vasiljević, ginekolog.

Miomi materice
Miomi se najčešće javljaju između 35. i 55. godine života, a u praksi svaka peta žena tokom života ima miom.

Uzrok nastanka
Uzrok nastanka nije poznat. Zna se da estrogen (hormon jajnika) podstiče rast mioma, ali nije uzrok nastanka. Rast mioma podstiče i humani placentni laktogen, pa miomi izrazito rastu u trudnoći. U osnovi svi tumori (pa i miomi) nastaju kada se promene kontrolni mehanizmi koji regulišu rast i razvoj ćelija. Stručno mišljenje je da genetska mutacija unutar matičnih ćelija predstavlja glavni razlog i prvi korak u nastanku tumora. Svi miomi su u početku lokalizovani u mišiću materičnog zida. Vremenom rastu prema materičnoj duplji (submukozni miomi) ili prema površini (subserozni miomi). Pored ovih, postoje i cervikalni miomi koji su lokalizovani unutar tkiva grlića materice.

Simptomi
Čak 35 odsto mioma ne daje nikakve simptome i njihovo postojanje se otkrije prilikom kontrolnih ginekoloških pregleda. Ipak, ukoliko se neki simptomi jave, onda su sledeći:
- obilna, nepravilna i produžena menstrualna krvarenja
- bol i napetost u donjem delu trbuha, zbog pritiska, često izazivaju poremećaj pražnjenja debelog creva i bešike
- neplodnost u 2-10% slučajeva, spontani pobačaj, naročito u drugom i trećem trimestru trudnoće kada pod uticajem hormona mogu znatno da porastu.

Dijagnoza i lečenje
Dijagnoza se postavlja posle rutinskog pregleda, a položaj, broj i veličina mioma se precizno određuju ultrazvučnim pregledom. Što se terapije tiče, ona zavisi od veličine mioma i simptoma koji se javljaju. Oni bez komplikacija se mogu lečiti hormonima. Prepisuju se lekovi koji sadrže gestagene (6-12 meseci), iz grupe gonadotropina „danazol“, u cilju zaustavljanja menstrualnih krvarenja, GnRH agonisti. Takođe se daju subkutane injekcije, intranazalni sprej ili implanti sa produženim dejstvom „zoladex“. Veliki miomi koji prouzrokuju izražene simptome i komplikacije leče se hirurški ili odstranjivanjem materice.

Ciste jajnika
Ciste su patološke promene, obavijene kapsulom, ispunjene tečnošću ili polučvrstim tkivom, nalaze se u jajniku ili na njemu. Većina se povlači između prvog i trećeg meseca, nakon nastanka, sama od sebe.

Simptomi:
- promene normalnog menstrualnog ciklusa
- bol tokom ili nakon seksualnog odnosa
- osećaj punoće i oticanja u donjem delu trbuha
- promene u mokrenju ili pražnjenju creva.

Ciste se dele na:
Funkcionalne - reč je o folikularnoj cisti koja nastaje usled izostanka pucanja folikula u vreme ovulacije. Može narasti i do šest-sedam centimetara. Kao podgrupa javlja se luteinska cista. To je funkcionalna cista žutog tela koja nastaje tek nakon oslobađanja jajašceta iz folikula tokom ovulacije. Ukoliko prilikom ovulacije i pucanja folikula dolazi do snažnog krvarenja, u šupljini folikula nastaje hemoragična cista.
Dermoidna cista - odnosno teratom je dobroćudni tumor jajnika koji čini 15-20 odsto svih cista jajnika. Javlja se između 20. i 30. godine života i ovo je najveći tumor jajnika.
Endometriotične ciste - ispunjene su gustim tečnim sadržajem (menstrualnom krvlju, tamnobraon boje).
Usled nepravovremenog lečenja može doći do sledećeih komplikacija: prsnuće ciste, uvrnuće peteljke ciste i prsnuće, suženje porođajnog kanala. Retko kad se javlja zloćudna alteracija. Ukoliko dođe do prsnuća, javlja se jak bol u donjem delu trbuha, slabost, mučnina, povraćanje. Obavezna je hitna hirurška intervencija.

Lečenje
U većini slučajeva ciste se spontano povlače i zahtevaju samo ultrazvučno praćenje i kontrolu. Koriste se i hormonski preparati u smislu gestagenske supstitucije u drugoj fazi ciklusa (primolut nod, provera, dabroston), kao i kontraceptivne pilule koje mogu zaustaviti rast i pojavu cista. Ukoliko su veće od pet centimetara i ne reaguju na datu terapiju, potrebno je pored ultrazvučnog pregleda uraditi i markere iz krvi (Ca 125, CA 19, 9, CEA, AFP, beta-HCG) i pregled veličine protoka krvi kroz cistu (dopler). Nakon toga se razmatra njeno operativno uklanjanje ili klasična operacija kada se postavi dijagnoza.

_________________
nije srecan onaj ko ima shta zheli,
nego onaj koji ne zheli ono shto nema


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Ned Nov 09, 2008 9:12 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Apr 01, 2008 6:10 pm
Postovi: 2010
Lokacija: tu u vashoj blizini
MOZAK

Uporedne veličine mozgovaMozak je najznačajniji deo nervnog sistema. Smešten je u lobanjskoj čauri i obavijem moždanim opnama: tvrdom, paučinastom i mekom. Težina mozga odraslog čoveka pretežno iznosi 1.350 g, ali intelektualne sposobnosti čoveka nisu srazmerne težini i veličini mozga. Osnovni delovi mozga su: produžena moždina, varolijev most, hipofiza, moždana greda, mali mozak, srednji mozak, međumozak i veliki mozak.

Produžena moždina, varolijev most i srednji mozak zajednički se nazivaju moždano stablo. Centralni kanal kičmene moždine se nastavlja u mozgu, ali se proširuje i obrazuje četiri šupljine-moždane komore, koje su ispunjene likvorom.

Ovom članku ili jednom njegovom delu je potrebno sređivanje. Ovo podrazumeva kategorizaciju, unutrašnje povezivanje, razlamanje teksta i slična uređivanja, kako bi se dobio kvalitetniji članak.
Pogledajte kako se menja strana za pomoć, ili stranu za razgovor. Uklonite ovu poruku kada završite.



Mozak je najsloženiji organ ljudskog tela. Deo je centralnog nervnog sistema i nalazi se u lobanji. Upravlja svim vitalnim aktivnostima koje su neophodne da bi organizam preživeo. Sve ljudske emocije su kontrolisane mozgom. On takođe šalje i prima bezbrojne signale od svih ostalih delova tela i spoljašnje sredine. Mozak nas čini svesnim, emotivnim i inteligentnim bićima.

U mozgu se nalaze dva tipa ćelija: nervne i glijalne ćelije. Nervne ćelije (neuroni) se od ostalih ćelija razlikuju po tome što imaju sposobnost provodljivosti nervnih impulsa. Ljudski mozak je izgrađen od oko 10 milijardi nervnih ćelija. Svaka nervna ćelija se sastoji od tela neurona i dva tipa nastavaka: dendrita i aksona. Telo neurona (soma) sadrži jedro (u kome je smeštena DNK), endoplazmatični retikulum i ribozome (za sintezu proteina) i mitohondrije (za dobijanje energije) – ono obavlja sve one funkcije koje su ćeliji neophodne da bi preživela. Aksoni i dendriti služe za komunikaciju između ćelija. Dendriti su kratki, razgranati nastavci koji sprovode nadražaj ka telu nervne ćelije. Akson (neurit, nervno vlakno) prenosi nadražaj od tela neurona ka sledećem neuronu, on može biti prekriven posebnom opnom koja je izgrađena od glijalnih ćelija (oligodendrocita) i koja ubrzava protok impulsa kroz akson. Svaka nervna ćelija je preko sinapsi (veza između aksona jedne i dendrita druge ćelije) povezana sa oko 10.000 drugih nervnih ćelija. Glijalne ćelije (glije) imaju niz funkcija koje omogućavaju opstanak i pravilno funkcionisanje nervnih ćelija: potporna (svojim produžecima grade potpornu mrežu moždanog tkiva), izolatorna (u predelu sinapse vrše električnu izolaciju), odbrambena (mogu da se transformišu u makrofage), transportna (transportuju hranljive materije od krvnih sudova do nervnih ćelija mozga), imaju ulogu u lokalnoj homeostazi, vrše fagocitozu nepotrebnih materija, grade mijelinski omotač aksona. U mozgu ih ima oko 10 puta više nego nervnih ćelija. U mozgu možemo razlikovati svetlije i tamnije delove. Tamni deo je siva masa koju grade tela nervnih ćelija, dendriti, početni delovi aksona i glijalne ćelije. Svetli delovi su bela masa koju čine aksonski produžeci nervnih ćelija sa oligodendrocitima i dendriti. Siva masa se uglavnom nalazi na površini, a bela u unutrašnjosti mozga.

Mozak je okružen i zaštićen lobanjom i pomoću tri membrane (meninge). Spoljašnja membrana je tvrda, naleže na koštani zid lobanje i naziva se dura mater. Zalazi među pojedine delove mozga: u rascep između hemisfera, između malog mozga i moždanog stabla. Ispod ove opne nalazi se paučinasta membrana (arhanoidea), a između njih je kapilarni prostor. Arhanoidea je tanka i prozračna i prelazi preko žlebova i udubljenja u mozgu. Treća membrana je meka i naziva se pia mater. Ona naleže na površinu mozga i uvlači se u sva udubljenja, žlebove i pukotine. Između arhanoidee i pia mater nalazi se subarhanoidalni prostor ispunjen cerebrospinalnom tečnošću - likvorom. Ova tečnost štiti mozak od potresa, a ima i ulogu u transportu materija. Mozak sadrži i četiri moždane komore koje su ispunjene likvorom (leva, desna, treća i četvrta moždana komora).

Mozak čine: rombasti mozak (rhombencephalon), srednji mozak (mesencephalon) i prednji mozak (prosencephalon).


[uredi] Rombasti mozak
Rombasti mozak čine: produžena moždina, moždani (Varolijev) most, mali mozak i četvrta moždana komora. Produžena moždina se nalazi iznad kičmene moždine, ispod Varolijevog mosta i ispred malog mozga. U njoj se ukrštaju senzorni i motorni nervi koji povezuju mozak sa ostalim delovima tela, tako da desna hemisfera velikog mozga komunicira sa levom polovinom tela i obrnuto. Moždani most se nalazi iznad produžene moždine. To je snop nerava koji prenose signale između velikog mozga i kičmene moždine i povezuje svaku od hemisfera velikog mozga sa suprotnom hemisferom malog mozga. Produžena moždina i moždani most zajedno sa srednjim mozgom čine moždano stablo. To je evoluciono najprimitivniji deo mozga. Sredinom moždanog stabla (od kičmene moždine do međumozga) pruža se retikularna formacja. Sačinjena je od ostrvaca sive mase razdvojenih snopovima bele mase tako da je mrežastog izgleda. Ona odlučuje koje će se od senzornih informacija proslediti velikom mozgu i na taj način nam pomaže da se koncentrišemo usled primanja velikog broja informacija iz spoljašnje sredine. U moždanom stablu se nalaze najviši centri autonomnog nervnog sistema: za disanje, krvotok (kontroliše rad srca i krvni pritisak), kašalj, kijanje, povraćanje, gutanje, žvakanje, sisanje, lučenje suza… Mali mozak se nalazi u zadnjem donjem delu lobanje, iza moždanog mosta i ispod potiljačne zone velikog mozga. On je, kao i veliki mozak, podeljen na dve hemisfere, samo što putevi iz leve i desne polovine tela nisu ukršteni, tako da svaka hemisfera kontroliše svoju stranu tela. Sa aspekta filogeneze, mali mozak ima tri dela: archaeocerebellum (učestvuje u regulaciji mišićnog tonusa i održavanju ravnoteže), paleocerebellum (kontroliše mišićni tonus i aktivnost mišića) i neocerebellum (omogućava i sprovodi automatsku regulaciju redosleda i obima voljnih pokreta). Ovi delovi su poređani od prednjeg ka zadnjem delu malog mozga. Postoji još jedna podela, sleva na desno: u sredini je crv - vermis (tu se nalaze centri koji nam omogućavaju da imamo svest o položaju određenih delova tela u prostoru), a bočno su leva i desna hemisfera. Mali mozak ima tri para krakova koji mu služe za komunikaciju sa ostalim delovima mozga: gornji (koji ga povezuje sa srednjim mozgom), srednji (koji ide prema Varolijevom mostu) i donji (koji ide prema kičmenoj i produženoj moždini).


[uredi] Srednji mozak
Srednji mozak se sastoji iz krovne pločice i pedunuculus cerebri, a između njih se nalazi Silvijev kanal ispunjen cerebrospinalnom tečnošću koji povezuje treću i četvrtu moždanu komoru. Na krovnoj pločici se nalaze dva para kvržica: gornje i donje. Gornje kvržice su zadužene za refleksne pokrete očiju, kao i koordinaciju pokreta očiju i glave. Iako se vizuelne informacije koje srednji mozak prima od očiju prenose preko talamusa do kore velikog mozga, gornje kvržice na određene vizuelne nadražaje mogu da reaguju bez učešća kore velikog mozga. U donjim kvržicama se prvi put sastaju sve akustičke informacije, a zatim se prosleđuju kori velikog mozga na obradu. I one u nekim situacijama mogu samostalno da reaguju na neke zvučne nadražaje. Pedunuculus cerebri je deo tzv. sistema nagrađivanja. On je uključen u veoma važan način učenja koji nam pomaže da preživimo. Taj sistem se aktivira kada ispunjavamo neke funkcije koje su od vitalnog značaja (ako jedemo kada smo gladni ili pijemo kada smo žedni i sl.), a zauzvrat mozak nas nagrađuje prijatnim osećanjima koja nas uče da te aktivnosti treba da ponovimo. Neke droge, kao što je kokain, direktno aktiviraju ovaj sistem i na taj način pružaju zadovoljstvo i smatra se da je to razlog zbog kojeg se stvara zavisnost.


[uredi] Prednji mozak
Prednji mozak se sastoji iz međumozga i velikog mozga. Međumozak čine: talamus, metatalamus, epitalamus, subtalamus, hipotalamus i treća moždana komora. Talamus je najveći deo međumozga. To je parna struktura jajastog oblika. Ima sledeće funkcije: prenosi motorne signale između malog mozga, kore velikog mozga i bazalne ganglije, prenosi senzorne informacije (od svih čula osim čula mirisa) do određenih delova kore velikog mozga i odlučuje kojih od tih informacija ćemo biti svesni, čini svaki deo mozga svesnim onoga što drugi delovi mozga u tom trenutku rade, ima ulogu u regulisanju nivoa pažljivosti i svesti. Metatalamus je parni simetričan deo međumozga koji se nalazi ispod talamusa. Čine ga dva kolenasta tela: spoljašnje i unutrašnje. Spoljašnje kolenasto telo je povezano sa gornjim kvržicama srednjeg mozga, a unutrašnje sa donjim. Njihova uloga je dalji transport vizuelnih i akustičkih informacija ka kori velikog mozga, a imaju i ulogu prilikom usmeravanja pažnje na određeni zvuk ili objekat. Na primer, kada čujemo neki zvuk, spoljašnje kolenasto telo je zaduženo da usmeri pažnju očiju na deo prostora odakle taj zvuk dolazi. Epitalamus se nalazi u zadnjem delu međumozga. Ima ulogu u regulaciji gladi i žeđi. U njemu se nalazi epifiza - mala endokrina žlezda koja sprečava prerani pubertet i luči hormon melatonin koji ima ulogu u regulaciji cirkadijalnog (24 časovnog) ritma. Subtalamus se nalazi ispod talamusa i ima ulogu u regulaciji uzimanja tečnosti. Njegovo oštećenje se može ispoljiti iznenadnim nevoljnim brzim pokretima na suprotnoj strani tela od mesta povrede. Hipotalamus se nalazi ispod talamusa. On učestvuje u kontroli funkcije kardiovaskularnog sistema i regulaciji telesne temperature, kontroliše unos hrane i tečnosti i apetit (u njemu se nalazi centar za glad),a ima i ulogu u kontroli cirkadijalnog ritma. Takođe učestvuje u regulaciji agresivnog ponašanja, u nastajanju emocionalnog stresa i seksualnog nagona i regulaciji ofanzivnog i defanzivnog ponašanja. U hipotalamusu se nalazi endokrina žlezda hipofiza. Hipofiza kontroliše sledeće procese: rast, krvni pritisak, trudnoću i porođaj, lučenje mleka, funkcije polnih organa, metabolizam i rad ostalih endokrinih žlezda.

Veliki mozak je najrazvijeniji deo mozga. On pokriva sve ostale delove mozga i zauzima najveći deo lobanjske duplje. Veliki mozak čine: moždana kora, leva i desna moždana komora, neki delovi limbičkog sistema, mirisni mozak (rhinencephalon) i bazalne ganglije. Mirisni mozak prima informacije od čula sluha i zadužen je za razlikovanje mirisa i njihove jačine. Takođe na zahtev viših delova mozga omogućava da se izdvoji određeni miris iz skupa mirisa koje primamo od spoljašnje sredine. Limbički sistem obavija moždano stablo i nalazi se ispod moždane kore. Sastoji se iz mnogo delova, od kojih su najvažniji: bademasto telo - corpus amygdaloideum (zaduženo je za formiranje i čuvanje sećanja povezanih sa jakim emocijama, stvara strah, agresivnost, bes i ljubomoru, ima ulogu u ubrzanom radu srca, ubrzanom disanju i nemogućnosti pokretanja u situacijama koje izazivaju snažan strah) i hippocampus (prvenstveno je zadužen za prenos informacija iz kratkoročnog u dugoročno pamćenje, a ima i ulogu u snalaženju u prostoru). Ostale funkcije limbičkog sistema su: deo je sistema nagrađivanja, učestvuje u stvaranju zavisnosti, kontroliše emocije i sposobnost da se nauče i kontrolišu nagoni kao što su glad, žeđ, agresija, igra važnu ulogu u donošenju odluka i očekivanju, tj. kontroliše planiranje ponašanja na osnovu uočavanja mogućih problema, konflikata i grešaka koje bi prouzrokovali neki naši postupci. Bazalne ganglije učestvuju u iniciranju i kontroli pokreta, kao i u formiranju osećanja kao što su stid, sramota i krivica.

Mozak je obavijen moždanom korom. To je najsloženiji i filogenetski najnoviji deo mozga. Duž srednje linije veliki mozak je podeljen nepotpuno na dve hemisfere: desnu i levu, dubokom uzdužnom pukotinom čije dno gradi žuljevito telo (corpus callosum) - tanak snop nervnih vlakana preko kojih se informacije prenose iz jedne u drugu hemisferu. Leva hemisfera kontroliše desnu polovinu tela i obrnuto. Razlika između hemisfera je u načinu obrade informacija: leva hemisfera podatke obrađuje sekvencijalno, a desna sve istovremeno. Zbog toga desna hemisfera ne daje odovore u svakom trenutku i ostavlja levoj hemisferi da sama nađe razloge nekih uverenja i odluka koje ona donese. Samim tim desna hemisfera je više uključena u osećanja i kreativnost, a leva u logično zaključivanje, analiziranje i snalaženje u prostoru. Površine hemisfera su vijugavo naborane - moždane vijuge (gyri) razdvajaju moždani žlebovi (sulci). Duboki žlebovi dele površine svake hemisfere na po pet delova: čeonu zonu, potiljačnu zonu, slepoočnu zonu, temenu zonu i ostrvo (insula). Čeona zona učestvuje u kontroli nagona, planiranju, rasuđivanju, pamćenju, rešavanju problema, socijalizaciji, spontanosti, pomaže nam da izaberemo između dobrog i lošeg ili boljeg i najboljeg, ima sposobnost da predvidi posledice trenutnih događanja i na osnovu toga donese neku odluku, pomaže da se prebrode i potisnu socijalno neprihvatljive želje, ima sposobnost da uvidi sličnosti i razlike između nekih događaja i stvari, omogućava da se naše misli pretvore u reči, stvara našu ličnost. Potiljačna zona prima informacije od čula vida i obrađuje ih: razlikuje boje i oblike, opaža pokrete i prostorne odnose. Slepoočna zona je zadužena za obradu informacija koje prima od čula sluha (uključujući više funkcije: govor, razumevanje jezika, govorna memorija), za više vizuelne funkcije (prepoznavanje lica, prizora i objekata) i kratkoročno pamćenje. Temena zona sakuplja zajedno sve senzorne informacije (ukus, dodir, temperaturu, bol, vid, sluh) i povezuje ih sa našim sećanjima kako bi im dala značenje, a zadužena je i za orijentaciju. Ostrvo ima ulogu u stvaranju nekih emocija kao što su strah, bes, tuga, sreća, gađenje, i povezivanju nekih sećanja sa emocijama. Funkcionalne zone (polja) moždane kore su primarne, sekundarne i asocijativne. Primarne zone su odgovorne za elementarne motorne funkcije i za elementarne osete. Sekundarna polja se nalaze oko primarnih senzornih oblasti i njihova uloga se sastoji u tome da na osnovu iskustva omoguće prepoznavanje različitih oseta. Asocijativna polja su oblasti moždane kore u kojima se vrši složena obrada više različitih informacija koje dolaze iz raznih područja kore. Ona omogućavaju složene funkcije kao što su mišljenje, rasuđivanje, pamćenje, motivacija, emotivno ponašanje. Sva polja se nalaze i u levoj i u desnoj hemisferi, ali nemaju jednak funkcionalni značaj. Uglavnom je polje u jednoj hemisferi dominantno u odnosu na isto polje suprotne hemisfere - to je lateralizacija funkcija kore veliko mozga.






_________________
nije srecan onaj ko ima shta zheli,
nego onaj koji ne zheli ono shto nema


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Ned Nov 09, 2008 9:13 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Apr 01, 2008 6:10 pm
Postovi: 2010
Lokacija: tu u vashoj blizini
Mozak je idalje misterija


Koliko puta ste bili zatečeni kada ste upoznali vrlo staru osobu kojoj mozak funkcioniše kao tridesetogodišnjaku? Mozak je i dalje misterija o kojoj se ne zna sve, ali jedno je poznato: baš kao i svaki drugi motor, treba ga održavati da bi ostao u top formi.

Jedna od studija pokazala je da osobe koje ceo dan leže na kauču i gledaju televiziju, bez puno razmišljanja, imaju više nego duplo veću šansu da obole od Alzhajmerove bolesti pod stare dane, od onih koji aktivno koriste svoj mozak u životu.

Postoje mali i veliki koraci u očuvanju tog dragocenog mehanizma.

MALI KORACI

Matematičke veštine

Mozak se može vežbati brojevima. Recimo sređujte kućni budžet uz pomoć papira i olovke, a ne kalkulatorom pa će sa vremenom i vaš mozak postati brz kao kalkulator. U početku, digitalna pomoć dobro će vam doći pri ruci kako bi proverili jeste li sve dobro izračunali, ali vremenom bićete kao mladi matematičar i zaboravićete digitron.

Jezičke veštine

Svaki dan, novine vam pružaju mogućnost zatezanja mozgovih frekvencija uz pomoć zabavnih aktivnosti, recimo rešavanje ukrštenica. Više vežbe, bolji rezultati!


Pamćenje

Učenjem nove reči, citata ili koncepta poboljšavate stanje svog mozga. Postoje različiti specijalizovani kalendari i vebsajtovi koji se bave samo tim stvarima, tj. servisiraju vam materijal za pamćenje. Isto tako, možete da čitate istorijske knjige i pamtite događaje, imena, citate... Postoji puno stvari koje se mogu pamtiti. Pa čak i recepti!

Surfujte!

Surfanje internetom nipošto nije gubljenje vremena. Dobro, naravno, sve zavisi na kom ste sajtu, ali ako posetite online enciklopedije i čitate o stvarima koje vas zanimaju, svom mozgu možete učiniti samo puno dobrih stvari. I ne samo mozgu, već i obrazovanju u celini. Hipertekstualna priroda interneta omogućuje vam da sa jedne teme brzo pređete na hrpetinu drugih, polinkanih i tako prošarate čitav niz stvari i mozak upregnete na puno različitih račina.

VELIKI KORACI

Za razliku od malih koraka, koje možete da obavljate usput, veliki podrazumevaju obavezu. Šljampavost nije dopuštena, a podrazumeva se da im morate posvetiti nešto više vremena i pažnje.

Hobi

Slikanje, fotografija... Sve to razvija vaš mozak i razvija vaše lične poglede na svet. Uzmite na primer društvene igre čak i šah – zabavne su i ne morate ih raditi sami, a pomažu razvijanju strategije i svakako razgibavaju mozak misaonim procesima.

Povratak u školu

Nikada nije kasno da ponovo uskočite u školske klupe – postoji nekoliko vrsta škola koje možete upisati, od umetničkih lekcija do botanike, dodatnih predavanja iz istorije ili škola stranih jezika. Učenje je velika hrana mozgu, a na kraju krajeva, nikada nije loše znati što više stvari u životu.

Muzika

Muzika je jedna vrsta jezika. Pokušajte da naučite da svirate instrument, to je kao da ste naučili strani jezik, a kreativnost će vam se dodatno razviti, posebno ako u startu smatrate da nemate kapaciteta pa shvatite da je sve moguće. Naime, neki naučnici veruju da je najbolji način razvijanja uma taj da se bazirate na ona područja za koja smatrate da niste talentovani.

Ishrana

U svemu tome može vam pomoći i ishrana – neke vrste hrane jednostavno više koriste vašem mozgu. Tako uz ove aktivnosti možete da kombinujete hranu koja će bolje povezivati moždane stanice i razvijati veći oklop kod onih stanica koje su zadužene za odbranu od eventualnih šteta, što podrazumeva B vitamine (koji se nalaze u jajima, oraščićima i mesu), omega-3 kiseline (sardine i losos, kao i riblje ulje; sveža tunjevina je bogata njima, ali ne i konzervirana), C i E vitamine, mleko, šargarepu, brokole...

_________________
nije srecan onaj ko ima shta zheli,
nego onaj koji ne zheli ono shto nema


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 1189 Posta ] 
Idi na stranicu   Prethodni  1 ... 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25 ... 80  Sledeća

Sva vremena su u UTC + 2 sata


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 33 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
 
Besplatno preuzmite doktor.rs aplikaciju za Vaš Android uređaj!
Ili skenirajte QR kôd sa vašim Android uređajem za najbrže preuzimanje: