Babyboom je napisao:
Bubamaro,
Kako i se na kraju porodila? Molim te napisi iskustvo...Ja sam u istom sosu...36 nedelja, beba karlicno, a moj dr kaze da je karlicni porodjaj normalan, a carski rizik.
Na sledecoj kontroli cu traziti carski, ne mogu da verujem da predlaze karlicni porodjaj.Inace, u pitanju je ugledan doktor iz Visegradske.
ovako, ja Nikolina35 sam se pošto sam zatrudnela ponovo upisala sa novim nikom - bubamara. Rešila sam da dok sam trudna ne budem ona Nikolina35. Pojma nemam tačno zašto, malo sam komplikovana. Nikolina35 je rešila da se ponovo oglasi kao Nikolina35 tek kad postane mama. U svakom slučaju evo šta se dogodilo:
Moja agonija je trajala sve do noći oko 23h a ujutru su mi u 8h zakazali da dođem u bolnicu. Nisam imala mira do tada. U međuvremenu sam i dalje istraživala, zvala sam i nekog čoveka koji je pisao neke studije u vezi toga koji je porođaj bolji u slučaju kad je beba okrenuta karlično – potvrdio mi je sve što sam i sama mislila. Imao je i statističke podatke koji su to dobro potkrepili. Sve vreme sam bila duboko uverena da je carski rez jedina ispravna opcija porođaja u mom slučaju, i da prirodni porođaj nosi ogroman rizik i za mamu i za bebu i nisam mogla da se pomirim sa bilo kakvim ubeđivanjima da je prirodni porodjaj ok. Jer istina je da NIJE. Ogromne rizike nosi za bebu.
Sve do pred kraj sam htela da se porodim u Gradskoj bolnici, samo iz razloga jer živim vrlo blizu, pa i mm može lako da me obilazi. Dr koji mi je tamo vodio trudnoću mi je pred kraj 9. meseca bez uvijanja rekao da cr ima cenu – 500eur, zatim da odlazi na odmor i da me može poroditi njegova veza od par lekara sa zvaničnog spiska lekara. Meni je to bilo neprihvatljivo, iz mnogo razloga, htela sam i da se izborim za svoje pravo glasa. Bila sam veoma ljuta. Krajem avgusta mm i ja smo otišli kod načelnika. Ponela sam papire sa mnogim teorijama u vezi prednosti porođaja carskim rezom u slučaju kad je beba u karličnom položaju. Razgovor sa njim smo snimali mobilnim telefonom. Ono što sam doživela u razgovoru sa njim, smatram da se može doživeti samo od jednog pišljivog šarlatana, jednog neobrazovanog čoveka, zatupljenog, jednog sebeljubljivca, čoveka koji se jedva nazire od svoje sujete. I sada mi se srce steže od poniženja koje mi je priredio. Razgovor je skoro u startu blokirao pitanjem: šta ste vi po struci i pošto nisam njegove struke reče da se onda ne mešam u njegovu struku. Pošto je naravno javna tajna da se carski rez na zahtev plaća, nije bilo govora da on uvaži moju teoriju, već je rekao da me sigurno ne mogu porađati carskim rezom jer karlični porođaj nije indikacija za cr. Ja sam ipak krenula dalje u napad, on se zgadio na moje papire koje sam donela i ispodvlačila da mu pročitam, na kraju je rekao da pošto izazivam sudbinu on mi predviđa da ću loše proći na porodjaju. Ja sam do kraja razgovora već ridala, ma na sav glas sam plakala, izašla sa mm, zatim je izašao i gospodin NAČELNIK, videla sam kako je prošao kao pored “turskog groblja”, pogledao me jednim odvratnim hladnokrvnim pogledom, zašo iza nađih leđa i nestao ko puvanjak (da mi oprostite). Zauvek je nestao iz našeg života. Da ga nikad u životu više nevidim, sram ga bilo.
Smirila sam se, onako trudna i teška i potresena uputila se tamo da se zalim – u onaj klinac (da oprostite) za zaštitu prava pacijenata, i kad smo skoro stigli, mi lepo seli ispred prodavnice, kupili sok, malo-pomalo sam se smirila, sagledala situaciju i odustala od “ispravljanja krive Drine”. Setila sam se da verovatno naš dragi Bog ima drugačiji plan i to me je utešilo. I načelnik, ima ko će njemu da sudi, njemu na dušu. Promenila sam odluku – porađaću se u NF.
Odem na pregled u NF, u savetovalištu za trudnice počne nepoznata dr da me ubedjuje – što, nije strašan prirodan porodjaj itd. Nisam imala kud – rešila sam šta mi Bog da.
I, ipak, brinem ja tako danonoćno. Ali, pošto smo mm i ja verujući (pravoslavci), idemo na Svete Liturgije, pričešćujeno se… on je opušten sve vreme, uveren da će Bog to da razreši i da će sve proteći super. Uveren je da ću dobiti cr koji smatram da je najbolji za mene i našu bebu. Ja mu danima, nedeljama protivrečin, ne verujem… uprkos svemu što je Bog učino do tada za nas.
Došla je noć, oko 23h, ujutru u 8h da budem u NF, da legnem. Spremamo se za spavanje. Odjednom, na volšeban način, stiže poruka na mobilni od jedne osobe, koju nismo videli par meseci (tako nešto) i koja nema pojma za naše dileme. U poruci upućenoj mm piše, misleći da sam već u porodilištu: kaži prezime, broj sobe, moja jako dobra prijateljica je (važna osoba)… pomoći će šta god da treba. Izmenjasmo poruke. Odosmo ujutru u NF, smestiše me u bolnicu preko veze koju nam je sam Gospod poslao. Prespavala sam tamo noć i pustila da Bog sve lepo dalje povede. Ujutru odjednom počeše da me traže, postupali su prema meni ko da sam Karleuša, čak i one koje su izgledale grube na hodniku su mi tepale, odradiše sve što treba, staviše me na sto i odvezoše u operacionu salu. Nisam se ni osvestila a već sam postala majke divne devojčice.
Neizmerno smo zahvalni Bogu što nam je pomogao. Mnoge stari koje nam se dešavaju, mala čuda u našem životu, malo-po-malo jačaju našu veru u Njega.
Drage ženice koje ste u istom sosu u kome sam ja bila, želim vam puno sreće!
Za kraj, svim pravoslavnim hrišćanima želimo srećan današnji praznik Sv Simeona Mirotočivog! Slava Gospodu za sve!