Preuzeto sa Hrvatske Rode...dopalo mi se što je "svojim rečima"što daje autentičnost i suštastvenost...
Prvi post iste devojke:Lokacija: Zagreb
Postano: uto ožu 03, 2009 9:16 pm Naslov: Nekad mlada i luda, sad samo luda!
________________________________________
Moram se malo požaliti
Sve je počelo nekako u vrijeme kad sam počela sa prvim AIH, odnosno sa prvim utrićima. Primjetila sam da sam, dok ih uzimam, totalno luda, nervozna i vrlo svadljiva. Pa se to bilo smirilo kad bih prestala s njima, opet javilo kad bih ponovo počela i tako ukrug. Pa su onda došli Menopuri, IVF.
Nakon IVF-a dva sljedeća ciklusa su mi bila koma, trajala po 36 dana, sa PMS-om od 2 tjedna, užas.
Da rezimiram, danas sam shvatila da me ono (ne)raspoloženje koje me nekad držalo samo dok sam stavljala utriće sad drži stalno. Pretvorila sam se u čudno stvorenje, iznimno osjetljivo na svaki krivi mig, pogled, slovo, a s druge strane vrlo otrovno na riječima. U stanju sam od vrlo dobrog raspoloženja prijeći u dizanje nosa, okretanje na peti i treskanje vratima u par sekundi. Kaj je najgore, takva sam uglavnom na poslu.
Svađam se sa dragim prijateljima koji tamo rade, reagiram ko da sam iz vrtića izašla, nemam živaca za stranke, nemam koncentracije za posao i stalno sam ljuta, bjesnim u sebi, kipim iznutra i praskam izvana. Jezik mi je brži od pameti, riječ izleti van prije nego se misao formirala. Užas.
To nisam JA. Ja u svom srcu imam ljubavi za sve ljude, razumjevanja za sve situacije. Ne znam kako da se saberem, kako da se izvučem iz ovog, a vidim da nije dobro. Je li moguće da je sve to emocionalno divljanje uzrokovano raznoraznim hormonima koje sam unijela u sebe u proteklih godinu dana? Je li moguće da organizam reagira na taj način?
Što se događa sa mnom?????
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Drugi njen post..nakon nekoliko odgovora na forumu:
Ne znam što misliti. Sve što kažete ima smisla. Užasno mi je teško godinama na poslu ispraćati ekipu na porodiljne, radovati se njihovim trudnoćama, djeci. Svi su se oni, možda će ovo sad biti malo nespretno sročeno ali..., u jednom periodu svog života odmorili od posla, napravili jednu veću pauzu koja je još k tome rezultirala djetetom. A ja sam već 10 godina konstantno tu, nema me samo za godišnji.
***Kaj je najgore, imam osjećaj da ekipa s kojom radim, iako znam da mi žele da mi uspije, nekako s poslovne strane se ponašaju kao da ću i dalje biti tu, kao da su uvjereni da mi neće uspjeti.***
Još jedan post, sa iste teme:
Vidim da nisam jedina koja se dosta promjenila..naravno na gore.
Prije sam bila vesela,dosta sam se smijala,zezale smo se na poslu,a sad mi kolegice kažu da sam stalno loše volje,da sam živčana,da brzo planem. Puno sam se bavila cvijećem,to me je opuštalo,a sad mi se jednostavno neda.Ovo malo cvijeća što imam samo mučim,jer ga ne zalijevam redovito.
Voljela sam i šivati,sad mi se ni to neda,jednostavno nemam za ništa volju,čak sam se i prestala šminkati kad idem na posao jer se ujutro jedva dignem.
Prošlu noć sam sanjala,da sam se na poslu svađala sa šefom,a šefica me branila i rekla da primam hormone i da sam zato takva,sva luda.
(Mene najviše dotaklo ono što sam označila zvezdicama).Generalno gledano.
|